Baš sam jučer išla malo s našom gošćom i djevojčicom prošetati po najpoznatijem bečkom Božićnom sajmu (Christkindlmarkt) pred Gradskom vijećnicom (Rathaus). I što smo vidjele?
Svake godine više-manje isti prizor. Puno drvenih kućica-štandova s božićnim ukrasima, poznatim bečkim slasticama, punktova za okrijepu sa kuhanim vinom i punčem i raznim varijantama pečenih krumpira punjenim šunkom i umacima, dječjih igračaka, keramike, kristala, pčelarskih proizvoda...I sjetim se kako sam neki dan slušala na radiju da se zahvaljujući tom sajmu u prosincu u Beču zarade neke jako visoke cifre (brojke, datume i sl. ne pamtim), negdje otprilike kao pola godišnje zarade od turizma. Jer sajam je samo ono što se vidi. A iza njega stoji duplo povećana ugostiteljska usluga, daklem restorani, kafići, pa hoteli, dućani, i naravno opet sajmovi na kojima se zaposle ljudi i gdje se prodaju stvari. Sve je to neki čarobni krug čarobnog (pred)Božićnog ugođaja i stvarno je sve lto lijepo ušminkano, a cijene opako visoke, neke i bezobrazno. Tako ćete za šalicu kuhanog vina ili punča s likom obožavane Sissi platiti četiri ili pet Eura. A ako ne želite uzeti šalicu, možete ju (samo neoštećenu) vratiti i dobiti dva ojrića nazad.
Prženi bademi, orasi, čokoladirano voće na "ražnjićima", šaumrolne (postoji li hrvatska riječ?) su isto skupe ko' da ih jedete na nekom nevjerojatno luksuznom mjestu na kojem u pozadini svira pijanist. Kao što je slučaj u hotelu Sacher gdje sam jela najgoru Sacher tortu, ali sam prošetala po originalnom škripavom podu, striček je lijepo svirio, u WC-u su bili posebni platneni ručnici za svaku gošću...
I sad se nas dvije (djevojčica je uredno prespaval taj doživlja) pitamo što je to tu toliko drukčije na tim štandovima, od recimo onih u Zagrebu. Gdje vjerojatno zbog njih ne cvijeta turizam. Daklem, sami štandovi su možda malo bolji i kvaliteniji, čitavi su od drveta, pa izgledaju kao male tople kućice, ali takvih sam vidjela i u Zg. Onda, roba je raznolika i postoje oni pravi lijepo štandovi s prekrasnim rukom oslikanim kuglicama za bor i tipičnim medekima, ali osim takvih ima i onih svaštarkskih koji stanu pod zajednički nazivnik "điđe". I dobro, okolna drveća su po parku ukrašena svijetlećim lampijonima i drugim svijetlećim ukrasima, vozi neki mali vlakić, stavili su nekakva kao mala kazališta gdje djecamogu s gumbićima pokrenuti likove (MAčak u čizmama) pa onda neki mali vrtuljak...Sve je to daklem lijepo i slatko, ali što je to tu tako posebno magično? Takvih ukrasa i uređenih prostora vjerojatno čovjek može vidjeti i negdje drugdje, možda ne baš u toj mjeri u Zagrebu, ali u nekom drugom europskom gradu vjerojatno da. I opet se radi o marketinški osmišljenom i organiziranom pothvatu. Da se i inače uspješnom turističkom gradu kulture doda malo ukrasa, štandova, paprenih cijena....zapravo samo šlag na onu postojećiu tortu ponuđenih izložbi, koncerata i ostale kulturne ponude kroz godinu. Tko zna, zna...A zapravo ništa tako posebno samo po sebi. Ali sve skupa dobiva neki magičan prizvuk. Pa tako i advent u Beču postaje nešto što se mora vidjeti, pomirišati, osjetiti... Požurite ako ste sanjar i želite biti dio te atmosfere... ili pričekajte onaj ogoljeni dio godine kada sve maske padnu, ali zato i cijene, pa se u siječnju i veljači, ako ste praktičar" možete obući od glave do pete po duplo nižim cijenama.
Ja uživam i u jednom i u drugom.
Post je objavljen 02.12.2004. u 22:55 sati.