Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/enhu

Marketing

Legenda o Alandiji

...
Oni ruše svoje gradove i idu dalje. Poput vjetra stišavaju se njihovi bojni pokliči i nestaju u magli koja ih skriva. Onda kada noć bude rasula tamu i otvorila svoje odaje, kada padnu prve kiše Shakazeye i izbrišu njihove tragove i kada vjetar Actyalan stane tući kao da milosti nema. Kada se spusti još jedna beskrajna noć nad šumu srebrenog bora i kada tama prekrije predivne obale toplog mora…
Najstariji Sychytha počet će svoju priču o tom strašnom i nezamislivom vremenu, vremenu koje je izbrisalo sve nade za Hrabre narode, vremenu kada je rat uništio i posljednje slobodne gradove, vremenu kada su Hladne vatre silno zaprijetile.
Dani su prolazili i svim je Okolnim narodima pod plavim plaštevima zvijezda bilo sve teže podnositi teror Hladnih vatri. Onda odjednom zlatni zraci zore stanu topiti snijeg. Izgledalo je kao da i proljeće plače. Na toplom moru u sjenama palmi pjevale su tužno Dyadonkhe:
- Sve svoje snage potrošila je već i kao rijeka nestaje u moru beskrajnom…
Bilo je jasno da pohod Dyadonkhy u tajnovite šume srebrenog bora nije uspio, a Onaj koji je jedini mogao zaustaviti Hladne vatre nestao je u misterioznim šumama tajnovito i zauvijek skriven od najboljih ratnika koje je zapamtilo to vrijeme, a Ona koja Ga je jedino mogla pronaći u tim mračnim šumama više nema snage i ne zna gdje da Ga traži. No, onda jedne noći trenutak prije zore, dyadonskhe straže ugledale su znak koji su čekale, točnije čule su znak, jer vjetar je, a više nitko i ne zna odakle, donio riječi nepoznate i zaboravljene pjesme:
- Više Mu ni ime ne znaš i ne spominješ, a onda nije vrijedno ni žaliti Te…
Na srebrenom toplom pijesku, na obali najtoplijeg plavog mora, pojavi se Ona koja lebdi u zraku. Baharanunha zovu je Hrabri narodi. Predivna crnokosa ljepotica lagano je koračala i hodala pijeskom u kojem joj ni tragovi nisu ostajali, a u njenoj kosi zapeo je vjetar koji je stane lomiti. Ona zadrhti, onda Ona pada… vjetar je lomi, pa na trenutak napusti njezinu kosu i stane kovitlati pijesak, ali tada se obalom prelomi neki nepoznat zvuk i začuje se snažan i odlučan glas:
- Actyalane, stara skitnico, ovdje sam i spreman sam za tebe. Dođi Actyalane!
Mladi ratnik u blještavom oklopu pojavio se niotkud, kao da ga je pijesak izbacio. Andrhagon – spavač ispod pijeska zovu ga Hrabri narodi. Velika je Njegova snaga i moć koju su Mu u sam Osvit vremena na bojnom polju Herofhala poklonili bogovi…


Post je objavljen 02.12.2004. u 22:35 sati.