Imam problem... A zove se "Šta će reći?!"
Užas! Kao trudim se negdje nesto reći, možda napisati ali sve što mi ide po glavi je - a šta ako netko to vidi, skuži, dešifrira. Taj "netko" naravno je "netko poseban", "netko točno određen". I uzalud pokušavam pobjeći od takvog razmišljanja uvjeravajući se (a sve češče i sve oko mene) da mi nije stalo. Jednostavno da mi nije stalo do ničijeg mišljenja. Da mi nije stalo koliko ljudi u ovom trenutku prića o meni (ma naravno da nitko ne prića, rijetki su i koji trenutno misle na mene - al eto; umišljena sam).
I onda napišem nešto u zagradi jer je kao "nebitno" i skužim da se upravo o sadržaju unutar zagradi ima najvise za napisati. Pa da skočiš iz kože.
Odoh na predavanje. Razmišljati. Ne, ne o tome što profesor prića - njega niti ne čujem najčešće. O sebi. Koliko god mi se činilo da nema osobitog materijala za razmišljati na tu temu, uvijek se ispostavi da je to još najneobrađenija tema u mom životu.
Post je objavljen 25.05.2004. u 13:33 sati.