za 1o minuta pisanja meni treba tjedan dana, sramota ...od onog cetvrka do petka
uglavnom, ujutro smo izvirili iz svojih vreca i izvukli se iz satora ko medvjedi nakon zimskog sna. Pametni su ti medonje....odspavas cirka 3 mjeseca, probudis se s upola manje kila i ko nov si. Trebali bi i mi to uvest.
wow! da napomenem nesto cudno - ta tri dana nismo smjeli koristiti - dezodorans.HA! smijesno? tuzno!
buduci da smo kampirala u zemlji medonja, oni valljd nanjuse kako ljudi fino mirise. Zato smo bili osudeni na znoj. Ili smrdis ili te medvjed pojede.Pa ti biraj.
Hrana ima neopisiv okus kad se jede na kampiranju. Mike nas je pokusao motivirati u uvesti u magiju yoge, ali mi smo se uporno izvrtali, gubili ravnotezu i razglabali o tome kak tonjemu super ide, al mi imamo dvije lijeve noge pa mi to ,ciko, ne mozemo.
Covjek rastura...rock-climbing,yoga...i jos je duhovit i cool. Ma daj,ne moze to tako.... :)
Penjali smo se prije rucka, poslije rucka...malo je scary, iskreno. Ali te pukne adrenalin kad dosegnes vrh da imas feeling da bi to mogao raditi cijeli zivot i to bi te usrecilo.
Pametan moj mozgic me nagovorio da odem sama do neke usamljene spilje. ZAsto? pa bas je lijepo gore,moram to uslikati. I onda me nanjusio neki blentavi sismis ilnesto tako...samo znam da je nesto pocelo siktati na mene odozgora...Mozd se zmija zakacila za strop spilje, hhehe....ne!
Rekoh, ohladi malo, glodavce. I onda ponosno okrenuh leda, i napustih spilju s podvijenim repom.Ah ,toliko o mojoj hrabrosti.
Rucak...s hrpom green chillija. Moram poslat chilli doma, da okuse moji ovu kuzinu iz Mexica.