za 1o minuta pisanja meni treba tjedan dana, sramota ...od onog cetvrka do petka
uglavnom, ujutro smo izvirili iz svojih vreca i izvukli se iz satora ko medvjedi nakon zimskog sna. Pametni su ti medonje....odspavas cirka 3 mjeseca, probudis se s upola manje kila i ko nov si. Trebali bi i mi to uvest.
wow! da napomenem nesto cudno - ta tri dana nismo smjeli koristiti - dezodorans.HA! smijesno? tuzno!
buduci da smo kampirala u zemlji medonja, oni valljd nanjuse kako ljudi fino mirise. Zato smo bili osudeni na znoj. Ili smrdis ili te medvjed pojede.Pa ti biraj.
Hrana ima neopisiv okus kad se jede na kampiranju. Mike nas je pokusao motivirati u uvesti u magiju yoge, ali mi smo se uporno izvrtali, gubili ravnotezu i razglabali o tome kak tonjemu super ide, al mi imamo dvije lijeve noge pa mi to ,ciko, ne mozemo.
Covjek rastura...
rock-climbing,
yoga...i jos je duhovit i cool. Ma daj,ne moze to tako.... :)
Penjali smo se prije rucka, poslije rucka...malo je scary, iskreno.
Ali te pukne adrenalin kad dosegnes vrh da imas feeling da bi to mogao raditi cijeli zivot i to bi te usrecilo.
Pametan moj mozgic me nagovorio da odem sama do neke usamljene spilje. ZAsto? pa bas je lijepo gore,moram to uslikati. I onda me nanjusio neki blentavi sismis ilnesto tako...samo znam da je nesto pocelo siktati na mene odozgora...Mozd se zmija zakacila za strop spilje, hhehe....ne!
Rekoh, ohladi malo, glodavce. I onda ponosno okrenuh leda, i napustih spilju s podvijenim repom.Ah ,toliko o mojoj hrabrosti.
Rucak...s hrpom green chillija. Moram poslat chilli doma, da okuse moji ovu kuzinu iz Mexica.
Vrijeme iscurilo ko iz pjescanog sata, Sunce se utopilo iza stijena i eto nam mraka. Veceras nista od zvijezda. Samo veliki prostor po kojem je netko prolio tintu. Ali nasa paznja je bila usmjerena na vrucu cokoladu....mmmm....i opekla sam jezik po po drugi put. Pricice u krugu i smijanje, ovog puta bez veze sa zvijezdama jer ih nije bilo su skratile vecer.
Kad vise nismo osjecali da imamo prste, opet smo se natrpali u sator ko sardine u konzervi. Chas je pricao dirljive pricice o tome kako je slomio ruku i kost izvirila iz nje dok je skejtao. Aah...
pa kak je razbio ovo, ono,lijevo desno....
Van je odjednom nesto pocelo grepsti po nozi. Totalko je posizio i onda smo skuzili da je to samo Cahsova brada, a ne neka bolesna zivotinja. hihi...
Veceras smo Lauren i ja ostale spavati u satoru sa Sethom I Vanom jer je bilo hladnije. Plan za sutra je bio - ako padne kisa idemo ca, ako ne - ne idemo nego se jos veremo. Svi smo bili iscrpljeni i htjeli smo otici ranije , ali bio nam je bed reci to Mikeu jer je on stvarno zaljubljen u to pa bismo ga mozda povrijedili svojom nemotiviranoscu. PA smo
sutili i zaspali s nadom da bar malo kisice padne iduci dan.
p.s.jos jedno budenje usred noci, izlazenje van medu kaktuse u carapama...pa sad kazi da pustinja nije opasna
