LEGENDA O POSLJEDNJOJ VEČERI
PAULO COELHO
LEGENDA O POSLJEDNJOJ VEČERI
Započevši ovu sliku Leonardo da Vicni se suočio s velikim problemom. Trebali je naslikati Dobro – u Isusovom liku, i Zlo u liku Jude, prijatelja koji ga za vrijeme večere odlučuje izdati. Prekinuo je usred posla, dok ne pronađe savršene modele. Jednog dana, slušajući crkveni zbor, neki mu se mladić učinio stvorenim za lik Isusa. Pozvao ga je u svoj atelje, te izradio niz studija i skica njegovog lica. Prošle su tri godine. Posljednja večera je bila gotovo završena – a da Vinci još uvijek nije pronašao, zadovoljavajući model za Judu. Nakon dugotrajne potrage slikar je zapazio nekog prerano ostarjelog mladića, u dronjicma, koji je pijan ležao u jarku. Zatražio je od svojih pomoćnika da ga odnesu u crkvu, jer više nije imao vremena izraditi skice. Odrpanca su odnijeli tamo u besvjesnom stanju; pomoćnici su ga odražavali na nogama, dok je da Vinci preslikavao crte bezbožnosti, grijeha, sebičnosti, tako izražajne na njegovom licu. Kad je dovršio, skitnica je – već donekle otriježnjen – otvorio oči i ugledao sliku pred sobom. S nevjericom i tugom u glasu, izgovorio je: „Pa ja sam već vidio tu sliku!“ „Kada?“ upita iznenađeno da Vinci. „Ima tome tri godine, prije nego sam izgubio sve što sam imao. Život mi je tada bio sazdan od snova; pjevao sam u crkvenom zboru i jedan me umjetnik pozvao da mu poziram za lik Isusa“.
Znači, Dobro i Zlo imaju isto lice; sve ovisi o tome u kojem će nas životnom razdoblju presresti na putu.
05.06.2007. u 12:39 | K | 12 | P | # | ^
DEMON I GOSPOĐICA PRYM II
PAULO COELHO
Čovjeku je potrebno sve zlo što se u njemu krije, da bi iz sebe izvukao ono najbolje.
U dnu duše svi želimo biti kao drugi. No sudbina nam udijeli drugačiji put.
Cijeli se život trudite da budete prihvaćeni. Kako se to ne ostavri uvijek, potreba za ljubavlju pomalo se pretvara u potrebu za osvetom.
Zlo nikada neće donijeti Dobro, ma koliko to željeli vjerovati.
Uvjerena je da unatoč svemu što se događa, ljudska će dobrota na kraju pobijediti.
Griješnik i svetac imali su iste nagone. Dobro i Zlo bili su sitku za njih, kao i za sve duše na zemlji. Kad je svetac spoznao da mu je griješnik sličan, shvati je da je i on sličan njemu.
Sve je bilo pitanje nadzora nad sobom.
I izbora.
Ništa više.
04.06.2007. u 06:34 | K | 4 | P | # | ^
DEMON I GOSPOĐICA PRYM I
Paulo Coelho
Bila sam zaluđena Alkemičarem, ali ova je knjiga fenomenalna. Možda je malo gruba, ali opisuje ljudsku narav, pa i mora biti. Opet mi se dogodilo da sam htjela ispisati i citirati cijele stranice. Paulo je genijalan. Evo što sam odabrala samo za vas. Uživajte čitajući....
Život može biti dug ili kratak, ovisno o tome KAKO ga živimo.
Coelho kaže da je ljudska vrsta od svojih početaka osuđena na vječni razdor, na balansiranje između dviju krajnosti – polova. Dobra i Zla.
Čovjek nije posegnuo za pravdom jer je bio kukavica, jer je htio zadržati naklonost pod svaku cijenu, misleći da poslodavci u njemu gledaju pouzdanika i prijatelja.
Preuzeti ne sebe ulogu dobre duše svojstveno je samo onima što se u životu plaše zauzeti stav. Svakako je lakše vjerovati u vlstitu dobrotu nego se sučeliti s drugima i boriti za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego skupiti hrabrost da uđeš u sukob s jačim; a tek noću – dok supružnik ili sustanar sapava – tek noću potajice oplakati naš kukavičluk.
Kad god želite nešto postići, dobro otvorite oči, usredotočite se na cilj, i budite sigurni što želite. Nitko ne može pogoditi svoju metu zatvorenih očiju.
Nije previdjela prijetnju: upravo suprotno, obradovala joj se. To je bio dokaz da mu nadzor izmiče, jer doista opasni ljudi nemaju potrebe prijetiti. Ahab, veliki preporoditelj Viscosa, o tome je rekao:“ Postoje dvije vrste budala – oni koji odustaju od svog nauma jer im je netko zaprijetio, i oni koji misle da će prijetnjom nešto postići.“
Koji dan u ljudskom životu nikada ne osvane?
Sutra.
Čak i Bog ima svoj pakao; to je njegova ljubav prema ljudima.
Nisi sam. Sve što te je snašlo ima svoj smisao. Tragedija je neizbježna i, što god mi učinili, ne možemo izbjeći zlu koje nas vreba.
STRAH – ČEGA SE SVAKI ČOVJEK BOJI
Strah od usamljenosti, od tmine u koju svijest zavijaju demoni, strah da će prekršiti pravila dobra ponašanja, strah od Božje osude, strah od ljudske kritike, strah od pravde koja kažnjava svaki propust, strah od ulaganja i gubitka, strah strah od dobitka i zavisti, strah od ljubavi i odbijanja, strah da zatraže povišicu, da prihvate izazov, strah od putovanja na nepoznata mjesta, od stranih jezika, od tuđeg potcjenjivanja, od starosti, od smrti, strah da će ih zapamtiti po njihovim manama, da ih neće zapamtiti po njihovim vrlinama, da ih neće zapamtiti ni po manama ni po vrlinama. Strah, strah, strah. Život je vladavina straha, sjena giljotine.
01.06.2007. u 12:33 | K | 8 | P | # | ^
