Prošla je još jedna subota u nizu
mojih pijanstava...Mojih pogrešaka...
Uspona i padova...Samo poželim biti netko drugi,
netko bolji, netko ljepši...sigurniji u sebe..
Bojim se spoznati istinu...
Bojim se spoznati samu sebe...
Prije ili kasnije spoznat će se istina...
Spoznat će se pravi prijatelji...
Spoznat će se oni koji to nisu...
Već se polako otkrivaju u svom očaju...
Nisam se tome nadala... Newer mind...:)

Spustim pogled i ne vidim dno,
al guram dalje, guram dalje…

Sama po svome.. Da, čini me se mjenjam se....
hmm..to jest vikendom.. subotom.. postajem netko
drugi... Druga osoba... divlja i neustrašiva (većinom pijana...)
Ne gledam druge ljude, ne gledam ništa...
zatvorim se u ljušturu i pijem....
Zatim slijedi vatra...ples... sasvim netko drugi...
Netko koga ni sama ne poznajem..
Ali, volim tu drugu osobu, jako mi se sviđa...
Voljela bih stalno biti takva...
Divlja, nebouzdana duha... Vatrenog pogleda
koji pali sve koje pogledam... a kad mi se netko
zbog toga približi da ga dočeka čisti hladni led...
Suprotnosti koje mi se sviđaju kod druge ja...
Hmm... problem podvojenih ličnosti??
Dvije osobnosti... Jedna koju volim.. vatrena/ledena...
i druga koju ne želim ona pala djevojčica...
Sve češće želim i promjene svoga stila odjevanja
Ne želim više majice sa kapuljačama i patike..
Ne želim reperski stil..Želim usku odjeću kul frizuru..
No, ne pretjerano kao fufica već jednostavno
ženstveno.. Želim promjene.. Ali teško je to..
Kako sad reći roditeljima želim cjelu novu garderobu..
(čitavo malo bogatstvo...) nisam takva zahtjeva osoba...
Možda jedonoga dana i uspijem u željama...
Hladna vatra...dobro zvuči sviđa mi se...

Imala bih sada puno tužnih stvari još za napisati
ovdje.. ali ne želim...
Želim djelovati optimistično...
Čak i kad to nisam...(većinom...)
Nije bitno.... .

Lijeno sam otvorila oči i pogledala oko sebe....
Dan je tmuran i hladan... I ono što je imalo lijepo
skrila je gusta magla... Baš lijepo je ovo šugavo
vrijeme opisalo moje raspoloženje....
Iako sam naizgled hladna prema svemu
što je bilo s Lukom u meni još tinja onaj tihi plamen
Ne znam zašto ni kako
ali, jednostavno imam osjećaj da je on
bolja osoba nego što je na kraju pokazao.
Možda jesam beskrajno naivna ali
i dalje vjerujem u to...
Jednostavno ne mogu shvatiti
kako se jedna osoba doslovno preko
noći samo tako promjeni..
Od te posljednje večeri
puno mojih ciljeva u životu se promijenilo...
Muški... Prešao me..Tipično muški...
Ne želim više muškaraca u svom životu...
Koliko sam to puta samo rekla...
Ali ovaj put....
Sigurna sam u to... Moj otac, svaki moj bivši...
Svi su oni isti...Tipično muški...
Imaju dva cilja u životu...
Ko će se više nalokati..I
svaku bolju žensku odvući u krevet...-.-'
Nikad nisam pustila suze koje su imale
ovako gorak okus... Osjećala sam se
tako iskorišteno... Ismijano ..
kao komad drveta, bez osjećaja,
koje su ljudi toliko puta u životu iskoristili
kao sredstvo do nekog cilja... Nikad nisam
bila nečiji cilj... Imala sam neku
nadnaravnu potrebu da se osvetim...
Da nešto napravim...Ali nisam.
Ostala sam ovdje gdje jesam.
Prestalo je biti bitno...
Sve je prestalo biti bitno...
Ravnodušno sam poslije
suza i bez minute sna hodala
po kući... Po gradu... Svi su
ostali iznenađeni... Moje oči... prazne,
daleke hladne..ravnodušna....
iznenadila sam i samu sebe..
Ipak, svaku veče nedostajao mi je dodir,
osmjeh, topla riječ... Iako je sve
to bio teški fejk.. čak mi je
nedostajao i zavidni pogled svih
oko nas... Danas sam oko sat
vremena sjedila u fotelji kod prozora
i čitala knjigu, digla sam pogled
svaki put kad bi netko prošao cestom...
Čekala sam da prođe autobus...
Da danas je taj dan...danas odlazi...
Trebala bih osjećati olakšanje ali ja sam
čekala...Radio je ispuštao lagane tonove..
i baš kad sam htjela odustati čula sam
tako poznatu pjesmu...
"I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you..."
Pogledala sam kroz prozor
i bus je prošao...Samo tako..
U trenutku...sekundi...
otišao...
Samo sam tupo nastavila gledati kroz prozor..
Razmišljala sam o svemu
što smo zajedno prošli...
Kako sam imala osjećaj da mu je stalo..
Pitala sam se dali se njegova
glava okrenula prema mojoj
kući kada je prolazio...
Dali se uopće sjetio...
I ako se sjetio... dali se sjetio
samo moga tijela.. Ionako je od
mene želio samo to...
Poslije svega poniženja ne prestaju...
Niže se poraz za porazom...
U isto vrijeme bio je sa još jednom...
Nešto je želio s curom koja živi
dvije kuće od mene...Zbunjujuće stanje
moga uma i moga tijela... Kao da me
napušta svaki atom snage i želje
za imalo borbe... Rekli bi mnogi
nije toga vrijedan... nemoj se zamarati
to me još više ljuti... jer, ako nije vrijedan za vas
za mene je...ili kada mi netko kaže
još si mlada jako mlada da bi odustala...
Da, jako sam mlada...Ali sam doživjela
previše padova...i baš zato jer sam
mlada ti su padovi još više utjecali na mene...
svi ti pokušaji da se uzdignem
nisu uspjevali... jedino u čemu
sam doista dobra je padanje..
Nisam željela pričati nikome o ovome
svemu ni jednoj frendici..baš nikome
jer, svaka od njih ima svojih problema
i sada one trebaju mene..ja sam manje bitna...
Željela sam samo na trenutak
očistiti misli od svega...
ali kad si sam u tišini
misli su nemilosrdne
odvode te u mračne tunele
u koje ne želiš kročiti...
vode te putevima tvoga života
puteve koje si željela zaboraviti...
Tako je i mene vratio...
Na klošara, na Marka, na Luku...
Dali se sjete...Dali pomisle...??
Problem je u meni..
Pa nemogu svi oni biti krivi
a ja nedužna....-.-'
Osjetila sam bol...
strujala je mojim tijelom...Već dugo nisam se ovako
osjećala...Ovako osamljeno, ovako tužno...
Osjetila sam čak i fizičku bol...
Kao da me netko svom snagom drmno šakom u
trbuh.. samo sam se spustila u fotelju..
Tužni jecaj razlomio je moje grudi..
Sjedila sam tako dugo u tišini...
sve dok nisam utonula u san...
tako u fotelji uz prozor..gledajući u daljinu...
kao da proživljavam posljednje trenutke
svoga života... Posljednje misli koje
su mi se pojavile u glavi bile su...
Majena.. zaboravi sve dosadašnje dečke.
i..ne dopusti više nikome da ti priđe bliže..
NItko to ne smije....više ne...