Kao što već svi znamo (ko nebi zna kad sve vijesti u zemlji svako malo javljaju jedne te iste vijesti ko da se boje da narod nešto ne propusti. mda.), jučer (?) su 2 14.-godišnje cure, djevojčice (kako oćete), počinile suicid. I to sa nekog crkvenog tornja na Rabu, jednim od četiri čuvena već spomenuta. Ne mogu se sad sitit imena, ali ko da je to nama važno. Važno je njihovim tužnim obiteljima. Kažu da im je sve bilo super u životu, med i mlijeko. Pa zašto su se onda nepovratno bacile s tog nesretnog tornja? Ne bih znala. Možda im je život bio sjeban. Al ipak nije vrijedno samoubojstva kad imaš samo jedan život. Nije čudno, svi tinejdžeri(?) bar jednom pomisle da završe svoje brige na taj način. Ma, jeli to malo glupo? Ako se mene pita... (a ne pita me se..) naravno da je glupo. To je tako. Odrastanje se između ostalog sastoji od takvih premišljanja. Al kad u tebi divljaju hormoni, i mijenjaš raspoloženja, ti ipak nemoš znat da je to neka tvoja faza koja će odma sutra prestat. I onda te tvoj ludi mozak (ma koj mozak, niko nema mozak ako to učini), začinjen lažnim spoznajama da si najjadniji, najružniji, posve odbačen, shrvan do bola od patnje, nagna na zadnji čin. Ali ako ipak to ne učiniš, shvatiš za koju godinu, a možda i sutra, da je to sve bilo glupo, i da postoji bolji život do kojeg možeš doći samo da prestaneš mislit kako spadaš u ono sve gore nabrojeno (to su samo primjeri). No ne kažem ja, ima i nekih, nažalost, kojima stvarno nema izlaza. Ma, nekako mi se glupo s time zamarat. Glavno meni da ja neću završit podno tornja, i sve cool!
P.s. jooooooj moran pisat lektiru....
Sutra ćete i mene nać kraj nekoga tornja....
[sarkazam]
Okončan mladi život. Gdje im je bila pamet?
29 studeni 2007komentiraj (100) * ispiši * #
