The Hospital
Da.. Nije me bilo skoro pa tjedan dana.. Bijah tamo gdje stvarno nisam nikada mislila da cu provesti vise od par sati.. u bolnici.. na operaciji.. ok da bila sam samo dva i pol dana, gotovo tri, nije to bio neki jaki operativni zahvat, artroskopija na koljenu naravno, sada imam pet dana mirovanja.. i dvanaest dana sa savovima.. i dvadeset dana do kontrole..
prvi dan je bio definitivni stres, jos je gore bilo to sto sam bila s nekom koma bakicom u sobi koja misli da je kraljica svih bolnickih djelatnika..uf.. operacija je bila na valentinovo.. s obzirom na to da me ljube cekao cijela cetiri sata dok sam bila u operacionoj sali i jos dosao u osam ujutro i ostao do osam navecer, bilo mi je uistinu lijepo valentinovo. ok, osim onoga kada su mi skucali inekciju s anestezijom u kraljeznicu i kada su mi stavili infuziju u ruku, a da ne spominjem to da su mi dva puta davali sredstvo za smirenje. jer po rijecima anesteziologice sredstvo koje se daje u tu rupicu s infuzijom djeluje gotovo kao par casa bijeloga vina- koje na mene ne djeluju.. bila sam previse nemirna jer sam htjela izaci otamo a umjesto toga su me jos vise zadrzali.. znaci, cijelo valentinovo sam skoro bila nadrogirana, od 5.30 ujutro kada su mi dali tabletu da se osjecam malo viju gdje sam jedva dosetala do wc-a .. neki feeling -i napusen i pijan..
ali ok..evo sada se tu jedva povlacim po kuci sa zavojima i ledenom kompresom..
Ali.brzo ce i to proci, kada budem mogla ponovno normalno mogla sjediti,spavati,hodati po stepkama...ah..sweet memories.. :)
Ali ono sto sam zaista htjela ..reci.. jest to da iako sam valentinovo dozivjela omamljena.tabletama,3 bocama infuzije,anestezijom bez osjeta donjeg dijela tijela (tko zna sto su doktori radili iza one pregradice...) je bilo neusporedivo s tim samime sto je moj dragi (nemam neki drugi pseudonim za njega pa cu tako ga oslovljavati) 12 sati proveo samnom,unatoc mom iscrpljenom stanju i pomalo nesvjesnom ponasanju i radnjama.. gdje mio je pokazao, za razliku od sestara u bolnici koje misle da ljubav vise ne postoji..
ima je jos, cak i onda kada mislis da nece biti tu jer mra biti u skoli ispravljat komade, on provede cijeli dan s tobom, ima kuci sranja i stedi pare kako bi se sjetio onoga sto ti volis i godisnjice..
mozda je ipak ova operacija dosla u dobro vrijeme da se vidi da valentinovo ipak moze nesto znaciti..
pa gdje si
Ne kuzim.. zasto svi tako sad ..tj ne samo sada nego
uvijek rade tako veliku strku oko valentinova !!??
necu nista govoriti ni za ni protiv.. nego samo jedno - ako
se vec mi kao cure, zalimo na to da decki zaboravljaju na
godisnjice,rodendane.. pa neka bar bude onda jedan da n
kada ce se napraviti takva strka da se bar sjete na nas
taj jedan dan (jer mi kao neki njezniji spol i sto ja znam
uvijek mislimo..:) ) .. i to da ih mi ne prisiljavamo na to i
da im to ne trljamo na nos.. ali ako to onda zaborave
onda zaista nemam komentara.
ma daj.. jos dva dana pa ce proci to sve skupa, iako..
glupo je toliko strke za samo jedan dan.
meni ce valentinovo bit super..
bit cu operirana na valentinovo i prolezat ga u bolnici.. a
nikada do sada zapravo nisam imala nekoga koga bih
mogla nazvati my valentine - ovi je prvi put.. i zasran je..
ali nema veze...
uopce nije o vazno, nije vazan nikakav skupi
poklon,nikakva cestitka nego je vazno to da se bar jedan
dan ti,on,vi osjecate tako da znate da se ipak danas jos
barem kakva takva paznja pridodaje ljubavi, kada je inace
mozda i sami, nesvjesno jedan prema drugome kadkad
zapostavite..
Jucer..
Bili smo na plazi sinoc. Nije bilo bas toplo kao sto smo mislili jer se nakon 3 dana,zima opet vratila. A sto ces kada nemas bas niti gdje otici. U kaficu ok,je toplo ali je prezagusljivo i apsolutno previse ljudi,a k tome jos ako su neki ljudi koje ni nemozes gledati.. Zatim van negdje na nama poznata mjesta gdje se skupljaju ljudi kojima je samo cilj da se napiju,ili napuse.. A to bas i nije strava tako se svaki dan ubijati.. Zasto trpiti da ti netko govori da si pizda ako ne zelis pusiti vutru .. bezveze.. tko voli nek izvoli.. pare nam se neda trositi na kino jer ionako je prž-kompanija tako velika da mogu dobit film koji jos nije ni dosao u kina.. tako da smo se nas dvoje odlucili, zaneseni malo samoce samo za nas dvoje otici na plazu.
Koja milina. Dobro,osim toga sto nije bilo toplo previse.. Kakva droga,cuga...? Kakve paranoje i brije ??? Dodes, sjednes i jednostavno ne mozes a da ne uzivas u tim zvukovima, ma ne samo zvukovima.. pogledu, svemu.. Nemam pojma kako moze imati ljudi koji ne podnose zvukove valova.. Mozda ispada pateticno i banalno ali ; nakon jednog vrlo shugy tjedna koji je jos usput popracen pms-om dodes sa osobom s kojom najradije provodis vrijeme, sjednes na plazu, tri koraka dalje od valova, tek toliko da ih cak i mozes osjetiti kako su stalno u pokretu, a do kraja tmine , gdje ti pruza osvjetljenje mjeseca u ja mislim prvoj cetvrti ,nisam sigurna, vidis njegov odsjaj u moru kao tisuce malih planktona.. a u drugoj daljini osvjetljenje opatije .. i to je to.. to je dovoljno da se osjecas predobro kada ti priroda pruzi nesto s cime se ti mozes povezati na neki nacin.. a s time sto jos nisi sam nego imas osobu koja ti upotpunjava taj cjelokupni dozivljaj s cime je onda sve jos bolje a nadas se i njoj isto tako...
Nemam naslova
Barem mislim da nemam,a nije ni vazno.
Tako se grozno osjecam nemate pojma.. ovo me sve ubija..
spava mi se a nemogu, ne nemogu nego nesmijem jos ici spavati,
moram kao ici uciti, a mozes si misliti.. imam jos uvijek ne ispravljen kolac..
zbog toga sto ok, da naucila jesam ali me taako strah te profe
inace nikad nisam to imala.. ali kod ove kriva rijec paf kolac,doslovno..
a profa nam je inace anoreksicarka, ili bulimicarka ne znam..
pa je valjda zato konstantno zivcana !!
i s time sebe unistavam da sam pocela dobivati strah prema svemu..
i to se odrazilo tako da nemam uopce ikakvo dobro misljenje o sebi
a kamoli ikakvu vrijednost..
evo sada moram prekinut pisanje..
pozdrav svima koji se osjecaju bolje nego ja..
