utorak, 11.08.2009.
Ponedjeljak je iza mene, a nisam napisala post, ali jednostavno nisam imala snage, jedva sam stajala na nogama, a jos sam trebala ici na koncert od U2. Evo pisem ga danas pa cu od danas update-at ga svakodnevno kako bih ubacila sto sam konzumirala tokom kojeg dana.
Nego...da ja krenem s necim dubljim.
Ovaj put ce to opet biti ljubav, stvar u koju sam prestala vjerovati jer se konstantno pitam kako mogu voljeti nekoga drugoga ako ne volim niti sebe, a svi jako dobro znamo da u takvim stvarima trebamo najprije krenuti od sebe. Znam sto tocno i ne volim na sebi: svoja PRETJERANA analiziranja stvari oko sebe, te i oko drugih. Opsjednuta sam psihologijom i totalno se predam kada je negdje rijec o njoj stoga od tuda i krecu moja analiziranja i pokusaji objasnjavanja nekih situacija prvenstveno sebi samoj, a zatim i drugima sto ljude odbija od mene. Shvatila sam da time samo stetim sebi, a i drugima, ali to je u meni i primjetila sam da se toga, ili ne mogu rijesiti ili cu se toga rijesiti jako tesko.
Decko mi je na moru i ostaje tri tjedna, imam dovoljno vremena da se sredim i stavim na svoje mjesto barem one stvari koje se daju iako ih je jako malo. Ponekad volim tu zbrku u svome zivotu jer se osjecam nekako slobodno. Zvuci smjesno, znam, ali neobjasnjivo je kako se bolje osjecam dok je zbrka nego dok je sve smireno i monotono, onako dosadno. Valjda zato i jesam sa junkiem i valjda zato i jesam preko usiju zaljubljena u njega. U meni postoji neki osjecaj kada se nadem u njegovoj blizini, ali jos uvijek nisam uspijela shvatiti kakav to osjecaju stvari je ako nije ljubav. Nesto meni nedefinirano ne da mi da se smirim i da okoncam ovu vezu jer znam da nije pogodna za moje mentalno zdravlje jer i sama vec ludim, sto se vidi pocevsi od "Ane".
S obitelji pokusavam svesti komunikaciju na nulu jer sam primjetila da sam se pocela povlaciti u sebe, kao da zelim svoje vrijeme provesti na miru skupa sa svojom zbrkom, sto vec samo po sebi ne zvuci zdravo. Uzivam sjedeci na krevetu, praznoga zeluca jer se tako lakse koncentriram na neke stvari u mojim mislima. Teze mi je razmisljati o necemu punog zeluca jer onda neprestano mislim na hranu koja se nalazi u meni i kako sam napuhnuta. Osjecaj praznog zeluca me uspavljuje i nekako mi pomaze da ostanem nasamo sa svojim mislima i da uzivam prisjecajuci se onih divnih trenutaka provedenih sa svojim deckom u prvom tjednu nase veze. Nemam vise potrebu s nikime to dijeliti vec zelim razmisljati o tome i na miru uzivati u takvim trenucima. Ne znam da li sam sretna u takvim trenucima jer se osjecam sretnom ali niz moje obraze obavezno teku suze i to svaki put dok tako lezim i razmisljam. Ali doslovno SVAKI PUT osjecam se smirenom i sretnom samo me te neprestalne suze bune.
Takve me stvari tjeraju da se zapitam: Postoji li jos koji osjecaj za koji ja ne znam?
P.S. dolje na dnu sa strane objavila sam svoj profil sa Facebook-a pa ako me netko zeli dodati od leptirica to moze uciniti ali bih molila da mi u tom slucaju sa requestom napisete poruku da znam da ste s bloga.
___________________________________
Moje konzumacije od 10.08. do 16.08. :
Ponedjeljak (10.08.2009.) :
- crna kava sa dva natrena i malo mlijeka
- par casa vode
Utorak (11.08.2009.) :
