U što starimo?
29.08.2008., petak
Borba s nesanicom i viškom kofeina koji mi nije poslužio za učenje
|
Može li se išta pametno napisati u vrijeme kad su vam misli zbrkane, kad je ponoć i ne znate kud biste sa sobom?. Zapravo, sve biste mogli napraviti osim u miru zaspati. Zašto? Misli lutaju, stvari koje su tu godinama samo se gomilaju. Lice koje želite vidjeti više od svega se ne nazire. Poruka koju želite dobiti ne stiže, sve se nekako urotilo protiv vas. Pitam se što mi je činiti? Nije se lako boriti s nesanicom, ali gore od nesanice su upravo te misli koje tutnjaju, ne daju vam mira ni u ovo doba. Ma zapravo, ovo doba je najosjetljiviji dio dana ili noći, barem za mene. Ostali ste sami u sobi, svira neka nepoznata mjuza koju već dugo imate ali niste je još ni preslušali, što uopće htjedoh reći? Da, misli kako dolaze tako se i gube. Razmišljati o životu i nije baš lako, a onda, o čemu biste drugome mogli razmišljati?. Nisu to više brige, to su stvari koje su tu, od kojih ne mogu pobjeći, a opet se tako trudim… No, one se vraćaju i vraćaju i zapravo vjerojatno nikada neće ni nestati… Ma ne treba mi ovo, kome ja ovo uopće pišem? I tako se sve vrti oko iste stvari, zar mogu reći išta novo? Mislim, sama sebi naravno… Tu nema lijeka, samo ja i nenaučeni tango... (ok, jedno je sigurno, kad puknem onda puknem ali za koji dan ću se ovome i sama smijati;) ) ma zajebi sve, odoh bar pokušat spavat... |
16.08.2008., subota
Suveniri
|
Neki dan smo mogli vidjeti na telki kako se u Šibeniku kao suveniri prodaju kukasti križevi s mrtvačkim glavama. Mislim strašno, to me je još jednom navelo da dobro razmislim hoću li prilikom posjete nekom mjestu uopće pogledati suvenire. Prije pet godina kad sam išla na maturalac u Španjolsku kupila sam u Toledu jedan suvenir i mislila sam kako sam sa sobom donijela nešto španjolsko, a ono, nakon godine dana naiđem na taj isti suvenir koji se prodaje i kod nas. Od tada sam izgubila svaku volju za kupovanjem suvenira. Tek sam ovog ljeta u Dubrovniku uzela nešto što mi se svidjelo, a cijena je bila pristojna, pa zašto ne? Gdje god dođem sve je pretrpano nekim štandovima i prije svega nerealnim cijenama. Nedavno sam bila u Međugorju. Kao mala često sam išla u Međugorje budući da sam živjela u neposrednoj blizini i razgledavala sve te suvenirčiće, ali sada sam to zaobišla. Rodica i tetka su insistirale da mi nešto kupe, teško su shvaćale moje nećkanje, a onda sam hladno rekla da to ne nosim i gotovo, druge mi nije bilo. No, tetka ko tetka uzela mi je bar malog anđelka koji svejedno odskače od svoje realne cijene, ali tetki se ne može reći ne. Ali ono bitnije što mi se ne sviđa kod tih suvenira jest to da su proizvedeni u Kini, a sve redom simboliziraju kao Međugorje i što ja znam već šta. To je prva stvar, dakle uvezu kinesko i još nabiju neku visoku cijenu, a ti kao nosiš uspomenu iz Međugorja. Ne, hvala. Danas je očito sve biznis, a da ne spominjem sve one apartmane koji su u neposrednoj blizini crkve, no o tome će netko drugi pisati, ne bih ulazila dublje…  U svakom manjem mjestu na moru možete također naići na suvenire koji uopće nemaju nikakve veze s mjestom u kojem boravite. Uglavnom se svugdje prodaju iste stvari, zar su to uopće suveniri? Ma idu mi na živce pretrpani štandovi istom robom, a samo je pitanje kod kojeg ćete trgovca platiti jeftinije istu stvar, tj. skuplje. Eventualno bih izdvojila one gospođe što rade ručni rad, pa tko voli nek izvoli, barem znamo gdje je proizvedeno i koliko je vremena utrošeno u to… No dobro, u moru tih suvenira vjerujem da se može pronaći dosta toga zanimljivog, ali mene prođe volja čim vidim sav taj kič. Eventualno mi nešto zapne za oči u prolazu i to je to, zaletim se i kupim, ali i to je rijetko… Kao meni najdraži "suvenir" bih izdvojila razglednice. Njih uvijek volim kupovati, što za slanje, što za sebe. Nekoliko ih pošaljem, a nekoliko ih ostavim sebi i to mi je najveći suvenir koji mogu ponijeti iz nekog mjesta. A i ekonomične su, ne zauzimaju puno prostora, jako su jeftine, a nadasve lijepe. Razglednice krase moja sobna vrata i ono što je najbitnije-ne morate brisati s njih prašinu kao s ostalih điđa koje se s vremenom nakupe pa imate prašnjave suvenire koje vam se ne da brisati, ako ste lijeni kao ja naravno… |
12.08.2008., utorak
Ljeto...
|
Šteta što ljeto tako kratko traje. Bilo je vruće, bilo je sparno, ali jedan skok u more i sve loše je zaboravljeno... Novi Vinodolski  Crikvenica    sepia  Karlobag    Suncobran "gospođe" koja si umišlja da je ovo samo njeno   malecka sa stilom      posoljene none  Baške Oštarije  Jajce, Plivsko jezero  Čukovac   I LOVE MY BIKE!!!  rodica    jedan od dva koša L.O.cityja:)  |
01.08.2008., petak
|
-Ja sam mala beba! -rekla je mala Ana. Valjda je to jedina beba koja mi je to priznala. Pametna beba koja zna iskoristiti svoj položaj. Samo reci:-Ja sam mala beba!- i sve ti je dopušteno. Pa mala Ana je zbilja razmažena beba, ali slatka beba. Uostalom kakva bi beba mogla uopće biti nego slatka beba… Sva djeca žele biti velika, svi veliki žele biti mali. Smiješno je kako mala djeca vole male bebe. Večeras sam se sjetila kako sam zapravo voljela gurati mala kolica s bebom čelom. Što želim reći?, pa ništa posebno, samo sam se sjetila vidjevši klince kako čuvaju druge klince, vidjevši mame kako uvaljuju klince drugim klincima… Čini mi se da nije fer da klinci čuvaju klince, da mame varaju tate, da tate prave polubraću, a bake i dede budu tu kad god treba i šta god treba:))…  |
