Neki dan smo mogli vidjeti na telki kako se u Šibeniku kao suveniri prodaju kukasti križevi s mrtvačkim glavama. Mislim strašno, to me je još jednom navelo da dobro razmislim hoću li prilikom posjete nekom mjestu uopće pogledati suvenire.
Prije pet godina kad sam išla na maturalac u Španjolsku kupila sam u Toledu jedan suvenir i mislila sam kako sam sa sobom donijela nešto španjolsko, a ono, nakon godine dana naiđem na taj isti suvenir koji se prodaje i kod nas. Od tada sam izgubila svaku volju za kupovanjem suvenira. Tek sam ovog ljeta u Dubrovniku uzela nešto što mi se svidjelo, a cijena je bila pristojna, pa zašto ne?
Gdje god dođem sve je pretrpano nekim štandovima i prije svega nerealnim cijenama.
Nedavno sam bila u Međugorju. Kao mala često sam išla u Međugorje budući da sam živjela u neposrednoj blizini i razgledavala sve te suvenirčiće, ali sada sam to zaobišla. Rodica i tetka su insistirale da mi nešto kupe, teško su shvaćale moje nećkanje, a onda sam hladno rekla da to ne nosim i gotovo, druge mi nije bilo. No, tetka ko tetka uzela mi je bar malog anđelka koji svejedno odskače od svoje realne cijene, ali tetki se ne može reći ne.
Ali ono bitnije što mi se ne sviđa kod tih suvenira jest to da su proizvedeni u Kini, a sve redom simboliziraju kao Međugorje i što ja znam već šta. To je prva stvar, dakle uvezu kinesko i još nabiju neku visoku cijenu, a ti kao nosiš uspomenu iz Međugorja. Ne, hvala. Danas je očito sve biznis, a da ne spominjem sve one apartmane koji su u neposrednoj blizini crkve, no o tome će netko drugi pisati, ne bih ulazila dublje…

U svakom manjem mjestu na moru možete također naići na suvenire koji uopće nemaju nikakve veze s mjestom u kojem boravite. Uglavnom se svugdje prodaju iste stvari, zar su to uopće suveniri? Ma idu mi na živce pretrpani štandovi istom robom, a samo je pitanje kod kojeg ćete trgovca platiti jeftinije istu stvar, tj. skuplje.
Eventualno bih izdvojila one gospođe što rade ručni rad, pa tko voli nek izvoli, barem znamo gdje je proizvedeno i koliko je vremena utrošeno u to…
No dobro, u moru tih suvenira vjerujem da se može pronaći dosta toga zanimljivog, ali mene prođe volja čim vidim sav taj kič. Eventualno mi nešto zapne za oči u prolazu i to je to, zaletim se i kupim, ali i to je rijetko…
Kao meni najdraži "suvenir" bih izdvojila razglednice. Njih uvijek volim kupovati, što za slanje, što za sebe. Nekoliko ih pošaljem, a nekoliko ih ostavim sebi i to mi je najveći suvenir koji mogu ponijeti iz nekog mjesta. A i ekonomične su, ne zauzimaju puno prostora, jako su jeftine, a nadasve lijepe. Razglednice krase moja sobna vrata i ono što je najbitnije-ne morate brisati s njih prašinu kao s ostalih điđa koje se s vremenom nakupe pa imate prašnjave suvenire koje vam se ne da brisati, ako ste lijeni kao ja naravno…
Post je objavljen 16.08.2008. u 13:15 sati.