LAKU NOĆ, MIŠEVI
I svane tako noć traganja.
Ulice s jednakim fasadama; stabla uredno posađena u liniju. Samosvoj pomisli: jebote, i prirodu su natjerali na infrastrukturu!
Gostionica. Najbliže rješenje.
Jednak miris dima u svakoj od njih. Muzike više nigdje. Samo kljaštrenje po sumnjivim stvarima koje su nekad bili instrumenti. Pogled na hodajuće da mu na znanje da je live-projekcija filma FREAKS upravo u tijeku. Dame i gospodo - gledajte nas. Mi smo tu da vas ludo vizualno zabavimo. (Ili zgnušamo) Ipak, odlučuje zadržati se neko vrijeme. Taman toliko da analizira. U crvenom kožnatom separeu u uglu sjedila su dva para Istih nakaza. Sve što su radili radili su preglasno. Smijali se preglasno; gutali preglasno; gestikulirali preglasno; kurčili se preglasno... Ista je Istom štiklom dala do znanja da mora na toalet. Prošla je kraj Samosvog kao žena od gume napadno svijajući svaki zglob na svom tijelu i, onako usput, vrlo hotimično, ostavila trag nekog oporog skupog parfema koji je pobjeđivao onaj gusti smrdljivi dim. Nije ga se dojmila. Bila je Ista. No, Istog se izgleda, vrlo dojmila. Pošao je za njom sav pogubljen u sebi kao da ga, tamo dolje u toaletu, čeka nešto što još nije vidio, opipao. Drugi nepar Istih ostao je u separeu pokušavajući simulirati nešto kao razgovor. Preglasno.
Oko šanka- lešinari. Čitači s usana, trbuhozborci, pretvarači praćenja svježih informacija novosti, slinavci, lakodisajući, ljudi-uši. Preletači pogledima.
Sve je bilo isto. Kao noć prije, kao noć sada. I kao ona sutra.
Teško se probijajući, domogao se asfalta. Dugo je pješačio. Besciljno. Tragajući.
...
(sanjajte)
