EX CAPITE

utorak, 10.10.2006.

Rast imovine investicijskih fondova

Evo me opet nakon dužeg ne-imanja vremena…

Opet malo copy/paste glede investicijskih fondova

Neto imovina 57 aktivnih otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj iznosila je na kraju rujna ove godine više od 13,4 milijardi kuna i u odnosu na kraj kolovoza bila je veća za 2,3 posto, odnosno 307,65 milijuna kuna, dok je od početka godine porasla za više od 4,59 milijardi kuna ili gotovo 52 posto, pokazuju podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga. (http://www.vecernji-list.hr/home/manager/649605/index.do)

Nije loše za sve nas koji smo kupili udjele početkom godine…ups. ipak ima nas koji smo kupili sredinom godine pa je zarada manja al je ipak značajna što na kraju vodi onom prosječnom dobiti od 25 % po fondu u godini dana…

Za one hazardnije savjet je tražite rizičnije fondove koji ulažu u nemirna tržišta (popust Srbije, Crne gore, etc…) i tu bi dobit po udjelu trebala bit i do 45 % godišnje (naravno pod uvjetom da je udjel u fondu kupljen u pravo vrijeme). Sad se postavlja pitanje kad je to pravo vrijeme za kupit udjel u fondu (nije bitno kojem)?
Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći kako bi trebalo pratit kretanje cijene udjela u fondu određeno vrijeme (al naglašavam kako za to vrijeme praćenja imamo propuštenu dobit). U trenutku kad fond stagnira ili ide prema dole obično je idealno vrijeme za kupnju udjela. Naime, i na fondove se može primijeniti pravilo od dionica…kad vrijednost dionica pada – kupuju, a kad cijena dionica raste – prodavaj.

Kroz cijelu lepezu teorija kad kupovati/prodavati, koji su znakovi za kupnju/prodaju itd…iskristalizirala se misao – nazovimo je teorija – gdje na prvi znak neke promjene u fondu (ovdje se promjena odnosi na dionice, obveznice tj. vrijednosne papire u fondu) treba se pripremiti. Već na drugi znak kod iste promjene trebalo bi reagirat ovisno o situaciji (kupit ili prodat) jer već na treći znak počinje reakcija većeg broja interesenata dok na četvrti i peti započinje tzv. Stampedo.

Kad govorim o znakovima – mislim na vijest, dojavu, «tip», promjenu u strukturi vlasništva, kupnju/prodaju imovine u tvrtci čije dionice fond posjeduje, tj. bilo koju naznaku promjene koja bi mogla uzrokovati kretanje vrijednost udjela prema gore ili prema dole. Naravno, na sve navedeno utječe i situacija u državi te opće kretanje ekonomije u regiji tj. svijetu.

E dragi moji zbog svega navedenog fondovi i postoje – kako se naše male glave ne bi trebale brinuti o svim ovim stvarima već kupimo udjel i na kraju godine uzmemo pošteno zasluženu dobit (ako smo pogodili pravi fond).

Do slijedećeg posta veliki pozdrav i ako vam se da komentirajte, predložite i kudite (ako baš morate).

p.s. Još jedna interesantna statistika iz istog izvora
Sindikalna košarica Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) pokazuje da su minimalni životni troškovi četveročlane obitelji u rujnu iznosili 6.256 kuna, što je za 0,22 posto manje nego u kolovozu. Prosječna plaća u srpnju iznosila je 4.557 kuna, a njome se moglo podmiriti 72,83 posto životnih troškova, što je za 1,17 posto manje nego prethodnog mjeseca.
Obitelji koje su prisiljene unajmiti stanove trebaju izdvojiti još oko 1.772 kune, a ako žive u Zagrebu i stotinjak eura više.
Košarica za dvoje umirovljenika, koji žive u vlastitom stanu, iznosila je 3.266 kuna, a njezina pokrivenost prosječnom mirovinom je svega 58,58 posto.
Najskuplja sindikalna košarica bila je u Puli, 7.067 kunu, a najniža u Varaždinu, 5.663 kune.