EX CAPITE

subota, 28.10.2006.

fondovi naši svagdašnji...

Pozdrav svima

Prateći malo medije, pronašao sam nekoliko zanimljivih fragmenata u kojima naše banke govore gdje bi trebalo uložit nešto malo ušteđevine koje imamo.

Stoga po principu copy/paste bacite poled…

U klasičnoj štednji kroz depozite, koje ima 14 posto građana, dok oročava 12 posto stanovnika, a štedne knjižice ima tri posto naših sugrađana, ozbiljno smo ispod prosjeka regije u kojoj štedi 27 posto građana, oročenja ih ima 13 posto, a štedne knjižice još uvijek drži 16 posto stanovnika.
No, da nismo baš potpuni rasipnici svjedoči iznadprosječnih 44 posto stanovnika koji ulažu u životno osiguranje te 15 posto sa stambenom štednjom.

Rezerve za crne dane očito postoje, a nakon što su se pojavili isplativiji oblici ulaganja od depozita, počelo se razmišljati o tome da ne drže sva jaja u istoj košari. Kad smo nedavno anketirali bankarske stručnjake kako najbolje uložiti 10.000 kuna, pokazalo se da isplativost ulaganja, osim o vrsti investicije, ovisi i o roku na koji se ulaže. Zajednički je zaključak glasio: na kraće rokove najbolje je uložiti u štednju, i to kunsku, koja donosi najviše kamate, dok su dugoročnije najisplativiji investicijski fondovi.
Na kraći rok većina banaka preporučuje opreznijim građanima ulaganje u štednju, a nešto hrabrijima u štedno-investicijske proizvode ili investicijske fondove. I među investicijskim fondovima postoji razdioba, pa su "ziherašima" namijenjeni novčani i eventualno obveznički, a ostalima mješoviti ili najrizičniji dionički.
Hm, hm, hm…zanimljivo pogotovo ovaj dio «hrabriji» i «ziheraši» a kao sigurno navodi se dobra stara oročena štednja…s kojim kamatama ? 3 – 5 % čak sam negdje uhvatio podatak od punih 9 % na godinu dana…
Nadalje istraživanjem Bank Austria Credianstaldta kaže se kako su naši građani spremni mjesečno izdvojit 36 EUR…cca. 260 kn mjesečno – najvjerojatnije nije daleko od istine i sad kad taj naš sugrađanin izdvaja godinu dana po 260 kn mjesečno te na kraju godine ima cca. 3153 kn te u najboljem slučaju dobije na to 250 kn («odokativna procjena») i na kraju filozofsko pitanje: A ZAŠTO ? BI JA TO UČINIO I NJIMA DAO Te novce kad iste mogu uložit u fond te uz dobar tajming te pravi izbor fonda na svoji 3100 dobit još 1000 – 1500 kn…a potrebno je samo pročitat par tekstova na netu il nekoliko članaka u dnevnim novinama… (ispravite me ako griješim)…
Sad bi netko mogao reći pa što i tako su to isti vlasnici bilo da idemo na štednju bilo u fond…
Ma radi se o tome da je bankama draže da ljudi se drže dobre stare štednje jer daju manju kamatu i njima ostaje više a uredno naplaćaju održavanje računa, izdavanje nove štedne knjižice etc etc….
Zašto bi oni rekli običnom hrvatu čakaj amigo imaš i fond tu ćeš dobit nešto više love…zato što oni koji bi to trebali reći nemaju pojma o proizvode te svoje iste istitucije… (čast izuzetcima). Al to ništa nije čudno obzirom da nisu plaćeni da sugeriraju već da usluže stranku…mogao bih ovako do jutra no htio sam samo opet naglasiti prednost uglaganja u fond za sve ljude koji nemaju vremena se bavit proučavanjima dionica i inih financijskih proizvoda a opet da ostvare izvan prosječnu dobit…
Evo našao sam i novi web site o fondovima www.fondovi.hr – pridružit ću njihov link, linkovima sa strane, svi smo dobrodošli u širenju znanja…(isprika ako kasnim sa ovim linkom al tek sad sam naletio na njega)…
Evo jednog freškog podatka koji prenosim sa istog weba:
Na hrvatskom tržištu postoje 53 aktivna otvorena investicijska fonda koji su krajem ožujka 2006. godine upravljali sa 11,3 milijardi kuna, a šest mjeseci ranije bilo je 46 otvorenih investicijskih fondova s imovinom vrijednom blizu 8,4 milijardi kuna.
Zgodno, po broju fondova rastemo 13 % svakih 6 mjeseci (na osnovu gore navedenog podatka). Super bar hrvatski čovjek ima veliki izbor. No ne brigajete, s vremenom će se taj broj stabilizirat, neki će se i udružit i na kraju kupac udjela bi trebao bit u dobiti…(nadam se kako neće bit negativnih primjera te da nitko neće izgubiti novce::

utorak, 10.10.2006.

Rast imovine investicijskih fondova

Evo me opet nakon dužeg ne-imanja vremena…

Opet malo copy/paste glede investicijskih fondova

Neto imovina 57 aktivnih otvorenih investicijskih fondova u Hrvatskoj iznosila je na kraju rujna ove godine više od 13,4 milijardi kuna i u odnosu na kraj kolovoza bila je veća za 2,3 posto, odnosno 307,65 milijuna kuna, dok je od početka godine porasla za više od 4,59 milijardi kuna ili gotovo 52 posto, pokazuju podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga. (http://www.vecernji-list.hr/home/manager/649605/index.do)

Nije loše za sve nas koji smo kupili udjele početkom godine…ups. ipak ima nas koji smo kupili sredinom godine pa je zarada manja al je ipak značajna što na kraju vodi onom prosječnom dobiti od 25 % po fondu u godini dana…

Za one hazardnije savjet je tražite rizičnije fondove koji ulažu u nemirna tržišta (popust Srbije, Crne gore, etc…) i tu bi dobit po udjelu trebala bit i do 45 % godišnje (naravno pod uvjetom da je udjel u fondu kupljen u pravo vrijeme). Sad se postavlja pitanje kad je to pravo vrijeme za kupit udjel u fondu (nije bitno kojem)?
Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći kako bi trebalo pratit kretanje cijene udjela u fondu određeno vrijeme (al naglašavam kako za to vrijeme praćenja imamo propuštenu dobit). U trenutku kad fond stagnira ili ide prema dole obično je idealno vrijeme za kupnju udjela. Naime, i na fondove se može primijeniti pravilo od dionica…kad vrijednost dionica pada – kupuju, a kad cijena dionica raste – prodavaj.

Kroz cijelu lepezu teorija kad kupovati/prodavati, koji su znakovi za kupnju/prodaju itd…iskristalizirala se misao – nazovimo je teorija – gdje na prvi znak neke promjene u fondu (ovdje se promjena odnosi na dionice, obveznice tj. vrijednosne papire u fondu) treba se pripremiti. Već na drugi znak kod iste promjene trebalo bi reagirat ovisno o situaciji (kupit ili prodat) jer već na treći znak počinje reakcija većeg broja interesenata dok na četvrti i peti započinje tzv. Stampedo.

Kad govorim o znakovima – mislim na vijest, dojavu, «tip», promjenu u strukturi vlasništva, kupnju/prodaju imovine u tvrtci čije dionice fond posjeduje, tj. bilo koju naznaku promjene koja bi mogla uzrokovati kretanje vrijednost udjela prema gore ili prema dole. Naravno, na sve navedeno utječe i situacija u državi te opće kretanje ekonomije u regiji tj. svijetu.

E dragi moji zbog svega navedenog fondovi i postoje – kako se naše male glave ne bi trebale brinuti o svim ovim stvarima već kupimo udjel i na kraju godine uzmemo pošteno zasluženu dobit (ako smo pogodili pravi fond).

Do slijedećeg posta veliki pozdrav i ako vam se da komentirajte, predložite i kudite (ako baš morate).

p.s. Još jedna interesantna statistika iz istog izvora
Sindikalna košarica Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) pokazuje da su minimalni životni troškovi četveročlane obitelji u rujnu iznosili 6.256 kuna, što je za 0,22 posto manje nego u kolovozu. Prosječna plaća u srpnju iznosila je 4.557 kuna, a njome se moglo podmiriti 72,83 posto životnih troškova, što je za 1,17 posto manje nego prethodnog mjeseca.
Obitelji koje su prisiljene unajmiti stanove trebaju izdvojiti još oko 1.772 kune, a ako žive u Zagrebu i stotinjak eura više.
Košarica za dvoje umirovljenika, koji žive u vlastitom stanu, iznosila je 3.266 kuna, a njezina pokrivenost prosječnom mirovinom je svega 58,58 posto.
Najskuplja sindikalna košarica bila je u Puli, 7.067 kunu, a najniža u Varaždinu, 5.663 kune.