Wish You Weren´t Here

Često su me ljudi pitali zašto pišem takve priče.U čemu nalazim inspiraciju.
Koji je razlog pisanja tako nečitljivih poruka koje vjerojatno drugi ne kuže.
Mislim da se moj pojam bajke razlikuje od vaše.Znam da u meni nije skriveno dijete,nježno i ranjivo,baš tako-nije skriveno nego se itekako vidi.
Ljeti radim,inače čitam knjige i pišem pjesme,uglavnom ljubavne,koje ulaze i u najmanju česticu moje duše.
Stvari koje se događaju i ljudi ih ne mogu niti registrirati,ja opažam, ja upijam, ja iskrivljujem i prenosim u moju dimenziju,ja pamtim...
To je nešto bezgranično, obnovljivo i naizgled smiješno,ali meni znači sve,mene naprosto tjera da ne posustajem u pisanju svojih bajki.
Svejedno mi je jesu li to vama bajke,paraju li vam srce,pa čak niti dali nalazite u njima susretljivost i prijateljsku naklonost.
Eto sad smo došli i do toga-pitanja prijateljstva.
UUUuuu, PRIJATELJSTVA, ogromna i gigantska...Zar vam se ne čini kako sve raste,ljudska pažnja, uhvatanje za riječ, primjećevanje detalja, težnja za moći i središtem pozornosti, prozori,naravno-kuće.
Reći ću vam ono što znam, jedna stvar koja mi treba i koju se bojim izgubiti vrlo je sitna,teži jedan gram i posve je nevidljiva.
Čini mi se da je to dovoljan razlog svemu što vas ovdje očekuje, na mojoj stranici, u mojim gostima.
Pa dobrodošli, svi ste pozvani ukoliko razumjete riječi koje izlaze iz mojih ustiju.
Trebali biste otkriti koja je vaša glavna stvar, je li vidljiva, nije li, je li uopće na vama ili na nekoj drugoj osobi.
Htjela bih da se naučite žrtovati, da vidite moje radove i prokužite kako voljeti do kraja vašu omiljenu posebnu stvar na svijetu i da makar žrtvujete razumljivost bloga i riječi koje izgovarate samo da biste to s nekim podijelili jer zaista vjerujete u to.
I to za vas ne nestaje...Premda je nevidljivo.Možda smo u istom slučaju.