Wish You Weren´t Here

Reci im kad me više ne bude da sam u svemu pretjerivala
Da sam se palila i gasila
samo iznad mjerila
Reci da sam se borila za pravdu i po pitanju da neću uspjeti
opiši me kao hrabru
al sam trebala veliku utjehu

reci im da sam bila lijepa
a za tebe sam se i šminkala
laži im ako treba da sam bila spretna
sjaj u mojim očima jamčit će da sam bila sretna
nema tu tajni

kažeš li im da sam u svom svijetu živjela
neće vjerovati da sam uvijek dolazila kod tebe
nema tu laži

prijatelje nek pitaju jesam li bila dobra šta
možda upiju osjećaje koje sam na te prenosila
ali sada vrijedi
pročitaj im kako sam jako pretjerivala
nek diraju ispisane listove ako su slijepi

Znaš koliko sam pisala
Pod svakom knjigom je pismo svijetu
Reci im:ma ono, pretjerivala je
Ali ne bih to tumačio na štetu

Brani moju krhkost kao što si oduvijek znao
Iskrckaj mi leđa čemu si se rugao
Polegni me na postelju što si oduvijek želio
Poljubi me kao što to čini princ iz bajke
Reci im da sam se trznula
Premda za to da nema šanse

Nasmij se i reci da si najviše volio mene
Da bi posijao u meni svoje samo najkvalitetnije sjeme
Kad te napuste jer i njih kosti već bole
Ispij bocu, popuši lulu i utoni u snove.


...because I am!

kužim, da...ni ne izgleda lijepo i ne zvuči nimalo dobro.
na to se mogu požaliti, napisati neštošto smiruje, ali ono što je stvarno najčešće je ovako gadno.
sistem kojim se služiš danas-sutra pomaže ti dokle ne shvatiš da si u krivu, da to nema smisla i ne tiče se tebe što bi bilo najbitnije. gadan je okus ako zaboraviš sebe i okreneš stopama drugačijih ljudi. svi smo različiti i ne možeš pratiti ono što se s tobom ne poklapa. postaneš kopija i počinješ samo sanjati da nisi ono što jesi.

svima je zbog nečeg žao, žele se vratiti u klince ili rastegnuti vrijeme i ući u budućnost. seru da su nepopravljivi, da griješe, da ne postoje...a tko od nas mijenja ili popravlja, tko ne griješi, tko uistinu postoji...
imaš samo svoj j...ja koji zaboravljaš! kojeg zapostavljamo.ti si odgovoran da budeš sretan, ti si zaslužan da kupiš svoje mrvice tijela i srca koje ostavljaš po svijetu i u ljudima...nemoj nikada ostati bez dijelova sebe...ali ti si i čovjek, nećeš zanemariti svoje potrebe...bilo bi neoprostivo...prestani se žaliti, za početak.
zatim...prestani glumiti. a, najveća ti je greška glumiti pred glumicom.
zatim sakupi svoje ljude i sve ih objebi(zagrli).
otrči do svoje ljubavi, raširi te ruke koliko ga voliš...
voliš još nekog? pohrli i tamo...
voliš još neku, znaš gdje ćeš je poljubiti.
svi imaju te j...ispovijesti...imam ih i ja! jebene bile vi ispovijesti!
zajebi,ispovijesti...to su obične priče jednog,drugog,svakog jebenog pojedinca.
dođi svakom takvom pojedincu i ostavi mu dio sebe, kasnije se vrati po to...život je okrutan, pobjeć će ti drugim putevima ako tako mora biti...
ne znam ustručava li se više tko...ako će pobjeći pobjeći će ti...
ako će ti lagati lagati će ti...
to u vezi života.
ljude uspiješ promijeniti ti!
pa možda budu iskreni, čak i ako su bili lažovi!
znam da neki kakaju...po sebi.kako su takvi,kako im je ovo takvo.kako na njih djeluju neki ljudi.neka mjesta!i ne prestaju...
ima svakakvih
znam da udišu dim i znaju si udahnuti ako im se sviđa...
štrcaju...misle da je to neki svijet...možda je i bolje da im je tako.
ako si hipersenzibilan,treba prestati i početi sve doživljavati u određenim dozama. ako si nesiguran, treba pobjeći i kroz bijeg jačati samopouzdalačku membranu.
ako si tužan treba se prestati izlagati ljudima koji izazivaju na dvoboj tvoje osjećaje.

sve najjednostavnije krene kako treba-uvjeren si da nije dobro-zaokružiš nešto u određene mjere-nakon određenog vremena sve prestane, ali to još nije sve; besplatno dobiješ ogromnu porciju sigurnosti u bilo kojem okruženju.u najboljem slučaju ako prestaneš jebena sranja koja plivaju u mozgu i kvare ti inteligenciju možda zavoliš pravog sebe, vratiš si izgubljeno povjerenje, postaneš povjerljiva prava sređena osoba.

brzo brzo...!!!ma brzo me uhvati za ruku!tako.tako brzo kao što to čini život, svijet, odmetnik, prijatelj.ne srami se, osobo! obraćam ti se na ''hej'' onako; uvijek. hej znači sve. pravi uvod! otvaranje za početak ulaska u dušu.

hej, odi što prije!
hej, ostani...
gotovo da ni nema razlike.
zato: ''hej'' osobo.
ošini me pogledom! i ja ću tebe! onako, lagani šamar. ti to možeš. onda pogledaj sa mnom kroz kockasti prozor kockaste zgrade u kocku.
dakle, naš budući svijet. napusti sa mnom ono savršenstvo, maknimo se s pladnja. pladanj je okrugao...naš je svijet bio okrugao!
ne gledaj me i dalje onako, prijatelju! sad već buljiš. osvrni se na šljokice oko nas što nas oblijeću.heh, luđače. vidiš ih i ti, baš kao ja...to je ono što nazivaš energijom, to je ono što nekad kriviš, a nekad preuzimaš slavu tog istog.
vidiš li sve šljokice? danas možda ne, ali do kraja tjedna naviknut ćeš se da su tu i ne odlaze dok ih ti ne napustiš. osjetit češ kad nestanu...jednostavno ih više neće biti; ni u meni, ni u tebi, niti oko nas...ima ih...ima. neke vesele, vrckaste. neljudske, naoružane. prljave, pljuckajuće. hitre, hrabre. uđu u tebe dok ti prolazih kroz njih. hej, osobo ne mrgodi se i ne budi pod stresom ako ti šljokice zapletu vijuge. ne plači čim ti zamute vid. jesi li ikada osjetio ovo, prijatelju? da ti uđu u oči, pa sjajiš kao one... zna se dogoditi svakome, nadam se! zna se dogoditi da postaneš poput elite, princeze, kralja, a nekad...
baš pomisliš da si uspio, kad ono nisi... baaaa
baš pomisliš da si dobar, kad ono nisi...baaaa
...i misliš da si lijep, kad ono nema te uopće, pa šta?
sve je ok...
osloni se na šljokice, samo si normalna osoba.
prijatelj.
čuvaj se, čuvam te i ja!