Wish You Weren´t Here

inspiracija u malom bezglavom tulipanu. hvala dileru,mom dečku.

carpe diem.be happy.soridi.mach nicht.

jako sam sretna!moje su ocijene gotovo neočekivano dobre.nekad uspijem biti 100% pametna.mislim da bolje ne bih mogla.a sad,s obzirom da me neki test da li sam pametna bacio u kut,stalno provjeravam koliko sam,hmmm...PaMeTnA...ma jesam, jesam.dovoljno da bih znala biti šeprtljava, da bih se znala bez srama smijati, da bih se opet nasmijala ako neko zabrije i pogrešno dodijeli kompliment mom osmijehu.oh,my God...pa imam krive zube...pa smijem se kao malo dijete koje još nije naučilo kako se pristojno smije, a opet nekad se smijem kao žena u pedesetima, šezdesetima godina...zlatne godine? yeah, right!!!!!ali ne znam...na neki način ih volim......volim engleski jezik, zapravo,sa mojom patkicom i idem, na dodatni tečaj. ići ćemo u Brighton!nešto me tata zabrinuo za ručkom. kakva švicarska?neću puno o tome, jer, možda je samo sanjao...ali ako nije.što ako je meni stvarno javljeno bi li mogla biti zamjena za jednu plesačicu?danas idem van...raspitat ću se kod sekice koja je sigurno upućena.dugo me ne bude van.kad dođem neško zeznem as usual.changes se javlja na msn-u...stavila je neku new pozadinu i sad mene traže da nešto instaliram.ja i kompjuter(kompjutor,računalo???-ma nazovimo ga komp)smo dva različita svijeta!
u susjedstvu nema više nekog prolaza za skratit do pekare, do dućana(ja bi rekla nil,ali više ni sam vlasnik nezna kako se zove)i roditelji(u daljnjem tekstu:"stariji od prosijeka")se pitaju:"Kćeri, (nazovimo me-očerupana djevojčica)kako će tvoj dečko (U daljnjem tekstu-diler)sada dolaziti?" On je taj koji mi je dao cvijet. neki crni.taj bezglavi. i još neke za koje je odmah zapeo;neke roze i bijele. stariji od prosijeka komentiraju nekog tipa: kako se spotija!(na istarskom:kako se oznojio)...Ma kakove bičve ima?!...Pere ih neka sreća.baš kao mene.htjela bi reć još samo da se onaj tko čita moj blog,dakle nitko,nikad više ne uzruja...ako ga pokradu...ako ga istuku...ako ga prevare...ako ga pokvare...ako ga ocrne...jer kad-tad će doći netko,ili ćete ostati sami,ili će doći cijelo selo ljudi,iz inozemstva,iz druge galaksije,iz drugog vremena,putem nečeg posve trećeg i razvući onaj skriveni osmijeh na Vašem licu...možda baš Vaš najveći suparnik/tobožni neprijatelj i učiniti Vas sretnim.
E da, i stvarno,počnite ići na more...dijete i sram svoga tijela više nisu u modi...ljudi će se smijati s Vama, a ne Vama...sve dok ste sretni...zato,za inat medijima i konkurenciji,budite sretni i zadovoljini!::