no.428
Točno onoliko mlad koliko smije ušetao je nesvjestan kako mijenja atmosferu. Sve su ga gledale a bio je moj. Sve ono čega se bojim nestajalo je svakim pogledom kojeg mi je uputio i prevrnuo me cijelu iznutra.
Sve su ga one gledale i ja skupa sa njima a nijedna nije znala da je moj u trenu kada je izašao kroz vrata ne poimajući do kraja glasnoću svoje mlade bahate pojave i prtljao nešto po vratima dvorišta. Ta istina je bila tako moćna da sam drhtala.
Osjetila sam u tom trenu i njihovu energiju. Svaka od njih ga je poželjela.
Sve ih je pogledao ali samo je mene pogledao zaista i taj tren me ubio kada sam se probudila.
********
Biti prazan i pun u isto vrijeme.
Vrtjeti snove u glavi na javi.
Nemojte.
Sanjajte.
I točka.
LUDA ŽENA
Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu
Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam
I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."