Sve je ostalo tišina ...

nedjelja, 20.04.2014.

Dan 1 - Početak

no.425

Rasuta sam i rastrojena i ne znam za ikakav red. A reda mora biti jel .. stoga na današnji Uskršnji dan koristim riječ 'odluka' za moj plan. Vrlo jednostavan. Pisati blog svaki dan pa makar rečenicu. Dovesti u red barem jedan mikronski dio života. Jer sam posvuda a tko je svugdje taj je nigdje a to ne želim.

Danas je Uskrs.
Jela sam doručak i pogledala 3,4 filma za redom. Malo sam plakala, malo bila sretna, bila sretna dok sam plakala i raznorazne kombinacije. Onda mi je bilo dosta ležanja pa sam oprala suđe a zatim sjela za kompjuter.
Imam toliko ideja i zamisli sve do trena dok ne sjednem pred ekran. Onda presušim. Krivim sebe na fejsbuku. I to ćemo srediti.

Razmišljam o promjeni. Osjetila sam je ali ništa JA nisam promjenila. Klasično.
Lažem. Udebljala sam se još više no i to ćemo riješiti uskoro. Polako. Ali hoćemo. Znam da nikada neću skinuti kile onako kako bih željela ali do te granice do koje mogu vrijedi se potruditi.
Želim u Parizu nositi haljinu.
Mogu i sada nositi haljinu samo ne želim. Želim je nositi u Parizu. Za sada dosta.
Moram odbaciti svoje najdraže oružje. Cinizam i sarkazam. Teško. Moram.

Kupam se u crnom moru svojih misli već dulje vrijeme i dosta mi je. Dijelom znam zašto. Najvažnije je ono da bježim od sebe tj ponašam se kao što mislim da MORAM jer imam toliko i toliko godina. A ne moram i kad se ne ponašam tako …. Odmah mi je lakše … pa ću se vratiti u svoj svijet. Po zadnji puta. Ako se iznevjerim neka me, ne zaslužujem išta drugo.

Znam što želim.
Znam što ne želim.




20.04.2014. u 21:06 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."