Rasuta sam i rastrojena i ne znam za ikakav red. A reda mora biti jel .. stoga na današnji Uskršnji dan koristim riječ 'odluka' za moj plan. Vrlo jednostavan. Pisati blog svaki dan pa makar rečenicu. Dovesti u red barem jedan mikronski dio života. Jer sam posvuda a tko je svugdje taj je nigdje a to ne želim.
Danas je Uskrs.
Jela sam doručak i pogledala 3,4 filma za redom. Malo sam plakala, malo bila sretna, bila sretna dok sam plakala i raznorazne kombinacije. Onda mi je bilo dosta ležanja pa sam oprala suđe a zatim sjela za kompjuter.
Imam toliko ideja i zamisli sve do trena dok ne sjednem pred ekran. Onda presušim. Krivim sebe na fejsbuku. I to ćemo srediti.
Razmišljam o promjeni. Osjetila sam je ali ništa JA nisam promjenila. Klasično.
Lažem. Udebljala sam se još više no i to ćemo riješiti uskoro. Polako. Ali hoćemo. Znam da nikada neću skinuti kile onako kako bih željela ali do te granice do koje mogu vrijedi se potruditi.
Želim u Parizu nositi haljinu.
Mogu i sada nositi haljinu samo ne želim. Želim je nositi u Parizu. Za sada dosta.
Moram odbaciti svoje najdraže oružje. Cinizam i sarkazam. Teško. Moram.
Kupam se u crnom moru svojih misli već dulje vrijeme i dosta mi je. Dijelom znam zašto. Najvažnije je ono da bježim od sebe tj ponašam se kao što mislim da MORAM jer imam toliko i toliko godina. A ne moram i kad se ne ponašam tako …. Odmah mi je lakše … pa ću se vratiti u svoj svijet. Po zadnji puta. Ako se iznevjerim neka me, ne zaslužujem išta drugo.