petak, 19.08.2011.
Tri
no.4
(Točnije, koji je funkcionirao.)
Naslonjene polovicom tijela na šank, a polovicom jedna drugoj na ramenu, promatramo kako radi. Oko njega, gužva, no 'onaj' osmijeh rezerviran je samo za nas dvije.
( Živjeli smo zajedno, izlazili smo zajedno, razmišljali i osjećali zajedno.)
Večer je bila ista kao i većina večeri. Smijuljimo se i pijemo martini. Plavi, srebrni i tigrasti topići pružaju duge prste prema njemu da uhvate piće i možda pogled koji će reći vodim baš tebe doma večeras.
Oko dva u noći svjetina se prorijedi. Natjecateljice su odustale a nas dvije se i dalje smijemo jer smo pijane. Gladim njenu kosu, ona otpija iz moje čaše i tako stalno. Toplo je, zavodljivo ... on briše čaše, dobacuje se riječima sa kolegom, zrak je magličast, mirišljav ... poziva.
Krpa preko šanka i to je znak da je završio. Presvlači košulju. Košulja je smeđa i lijepo izgleda. Na njemu. Nastavljamo večer sada utroje, sa ove strane šanka. Pijemo martini, on pije pivu, glazba se izvija po prostoriji i onda se dogodi. Osjetimo putenost. Uhvati me za ruku a poljubi nju. Na onaj način, sa željom. Ja se iznenadim ali ona se nije. Uzvratila je poljubac. Sa jednakom željom.
Odmaknuo je glavu i pogledao me, poljubio me u dlan, osjetila sam kako mi mjesto koje je dotaknuo usnama gori. Privukao nas je obje k sebi. Ona je zabacila glavu i poljubila mene. Zatim je on poljubio nju.
Poljubac je bio dug.
Moj dlan još je u njegovom i gori. Dok je ljubi steže moju ruku u svojoj. Odjednom vidim koliko je lijep, privlačan, snažan i strastven.
(Uhvati me nešto nepoznato u donjem dijelu trbuha i zatrese.)
Želja da poljubi i mene. Zvuk kovanice koja udara u metal i svo troje okrećemo glavu prema jukeboxu. Počinje naša pjesma.
Zidovi više ne postoje. On je ljubi pred mojim očima i drži me za ruku. Razbili smo zadnji zid a sve je i dalje isto. Ništa se nije promijenilo.
( Mi dalje živimo zajedno, izlazimo zajedno i osjećamo zajedno.)
I znam da je moja kipuća vlažna ruka u tom trenu jednaka poljupcu ali moja priroda je takva. Sebična Priroda koja se probudi i sve pokvari.
SVE UVIJEK POKVARI.
Zatim plešemo, kupujemo hot-dog, smijemo se. Odlazimo kući zajedno. Isprepletenih nogu gledamo reprizu forenzičara u Las Vegasu, smijemo se još malo i na kraju zaspimo. Sve je i dalje isto no ja sam to 'sve'pokvarila.
Od večeras ga ŽELIM.
I rušim naše trojno carstvo. Jer se ne znam sa time nositi.