lijep je dan k'o diznilend

subota, 09.04.2011.

no. 400

Dan zove. Žut, plav i zelen. Sva spremna sa ruksakom na leđima napravim grešku. Pogledam se u ogledalo. Crna odjeća poništila mi je boje. Skinula sam ruksak. Evo me za kompjuterom. Pišem o lijepom danu umjesto da hodam kroz njega.
Nisam se dugo osjetila kao što sam se jučer. Nevidljiva. Ali to Zenija radi. Poništava druge ljude. Lažem. Poništava samo mene. Zašto? Jer si dopustim. Smisao postoji samo u osjećaju gubljenja tla pod nogama.

Pomfrit, salata i kava. Navučene rolete i film.

Poljubila bih ga.
( Ali samo da se riješim svojih gluposti.)

09.04.2011. u 16:22 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."