Pregled posta

lijep je dan k'o diznilend

no. 400

Dan zove. Žut, plav i zelen. Sva spremna sa ruksakom na leđima napravim grešku. Pogledam se u ogledalo. Crna odjeća poništila mi je boje. Skinula sam ruksak. Evo me za kompjuterom. Pišem o lijepom danu umjesto da hodam kroz njega.
Nisam se dugo osjetila kao što sam se jučer. Nevidljiva. Ali to Zenija radi. Poništava druge ljude. Lažem. Poništava samo mene. Zašto? Jer si dopustim. Smisao postoji samo u osjećaju gubljenja tla pod nogama.

Pomfrit, salata i kava. Navučene rolete i film.



Poljubila bih ga.
( Ali samo da se riješim svojih gluposti.)




Post je objavljen 09.04.2011. u 16:22 sati.