Sve je ostalo tišina ...

petak, 25.06.2010.

Nisam dugo pobjegla u bajku, a tu sam jedino kao riba u vodi.

no.391

Volim taj osjećaj i nikakvu potrebu objašnjavanja.

Image and video hosting by TinyPic

Volim taj nalet topline, male svemire i njihove paralele.
Osjećam se dobro u tim trenucima i zašto si uskraćivati ugodu.
Ne znam ni kome se opravdavam.

Volim i njegove oči.
Njegov osmijeh i trenutno svaku malu nevinu gestikulaciju.
To sam ja u zoni.

Volim te zone, one su dio mene.
Napokon to prihvaćam.

Divota.

25.06.2010. u 00:36 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 22.06.2010.

Spremna sam

no.390

Ruka drhti i steže još malo držak na stepeništu. Mora pustiti i napraviti zadnji korak. Sići sa posljednje stepenice.
Vani je mrak. Noć, vlažna i topla. Vjetar nosi grane stabala i lišće ulicom, negdje u daljini čuje se auto alarm koji je podivljao.
Ona zna da je On ovdje.
Novinski papiri lete naokolo, pas iz stražnjeg dvorišta laje bez namjere da prestane a nebo, nebo je kobaltno plave boje.
Naglo raširi dlan i ne osjeća više drveni držak na koži. Napravi korak.
Oči širom otvorene, dah tih, neprimjetan. Kako hoda sijeva nebo iznad njene glave. Šum lišća sakriva sjenu na još par trenutaka a onda Ga ugleda.
Desnu ruku polako prinosi svom vratu i lagano odmotava šal kojim ga je ovila. Pušta da ga vjetar odnese. On stoji nepomično a sve joj je bliže. Njen vrat je gol. Osjeća dah na svojoj koži. Okolina se pretvorila u vrtlog sa njima u centru. Zatvorila je oči kada je osjetila njegove užarene usne na vratu.

Image and video hosting by TinyPic

Nastao je mir.


22.06.2010. u 14:39 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.06.2010.

dan mrak

no.389

Stajala sam sa strane. Svi su imali iste smeđe jakne ali njemu je pristajala najbolje.
Prošlo je deset godina a on još uvijek izgleda isto. Vampir, čarolija ili nešto treće ali ima ono isto svoje lice koje ....
Iako je bila velika gužva primjetio me i mahnuo usred svoje glazbe.
Nasmiješila sam se i nastavila kimati glavom u ritmu starog rock'n'rolla ali u meni se raspršila neka toplina. Bilo mi je drago zbog toga.
Poslije sam ga upitala da li je sretan, nisam mogla prestati gledati ga u oči.
Pitao me kako sam, kako mi je u kazalištu.
Zapamtio je to moje kazalište. Bilo mi je drago zbog toga.
Rekao je da mu je žena trudna.
U tom trenu misli su mi otišle unazad, na njegovo znojno vruče tijelo uz koje sam se stisla jedne davne večeri ispred scene.
Želim ti svu sreču svijeta. Rekla sam.
Pogledao me tim svojim očima na svojem nepromijenjenom licu.
Hvala ti. Rekao je.
Otišla sam bez ikakve emocije i bila sam sretna.
Lijep je kao i prije.

06.06.2010. u 01:52 • 0 KomentaraPrint#

petak, 04.06.2010.

Koga se tiče .... :)

no.388

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

04.06.2010. u 13:15 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 02.06.2010.

Sirovo.

no.387

02.06.2010. u 15:43 • 0 KomentaraPrint#

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."