Sve je ostalo tišina ...

petak, 25.06.2010.

Nisam dugo pobjegla u bajku, a tu sam jedino kao riba u vodi.

no.391

Volim taj osjećaj i nikakvu potrebu objašnjavanja.

Image and video hosting by TinyPic

Volim taj nalet topline, male svemire i njihove paralele.
Osjećam se dobro u tim trenucima i zašto si uskraćivati ugodu.
Ne znam ni kome se opravdavam.

Volim i njegove oči.
Njegov osmijeh i trenutno svaku malu nevinu gestikulaciju.
To sam ja u zoni.

Volim te zone, one su dio mene.
Napokon to prihvaćam.

Divota.

25.06.2010. u 00:36 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."