dan mrak

nedjelja, 06.06.2010.

no.389

Stajala sam sa strane. Svi su imali iste smeđe jakne ali njemu je pristajala najbolje.
Prošlo je deset godina a on još uvijek izgleda isto. Vampir, čarolija ili nešto treće ali ima ono isto svoje lice koje ....
Iako je bila velika gužva primjetio me i mahnuo usred svoje glazbe.
Nasmiješila sam se i nastavila kimati glavom u ritmu starog rock'n'rolla ali u meni se raspršila neka toplina. Bilo mi je drago zbog toga.
Poslije sam ga upitala da li je sretan, nisam mogla prestati gledati ga u oči.
Pitao me kako sam, kako mi je u kazalištu.
Zapamtio je to moje kazalište. Bilo mi je drago zbog toga.
Rekao je da mu je žena trudna.
U tom trenu misli su mi otišle unazad, na njegovo znojno vruče tijelo uz koje sam se stisla jedne davne večeri ispred scene.
Želim ti svu sreču svijeta. Rekla sam.
Pogledao me tim svojim očima na svojem nepromijenjenom licu.
Hvala ti. Rekao je.
Otišla sam bez ikakve emocije i bila sam sretna.
Lijep je kao i prije.

06.06.2010. u 01:52 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."