Tek onako, bez veze ....

ponedjeljak, 01.03.2010.

no.376

Vidjela sam ga jučer. Isti, savršeno isti. Ništa drugačije.
Pušio je cigaretu, stisnuo oči u kurtoazni osmijeh i mahnuo.
Ne sviđa mi se da me to taklo jer sam sa time završila.
Dobro da sam bila u društvu koje razumije.

Naravno iz potrebe za nečim, sama sam ovo pretvorila u priču.
(iako pozdrav nije ljubavna priča)
U stvari, nekako mi riječ, osjećaj i stanje zvano LJUBAV sve manje pristaje uz njegov savršen oblik.
Sve ovo nema smisla.
Nikakvog smisla zapisivati a opet to radim.
Jer iz njegovog svijeta u moj i obrnuto, ne postoji most.
Vjerojatno sa razlogom.

Zbog toga sam sretna.
Onak skroz.

01.03.2010. u 13:39 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."