četvrtak, 28.01.2010.
Train yourself to let go of everything you fear to lose." Yoda
no.369
Puna problema al samosvjesna do bola, u svom filmu, sa svojom pričom na svom putu prema cilju.
Zgodna na poseban način, prosta ali rijetko govorim, ništa me ne impresionira, ne više - odustala sam od udivljenja, nedavno.
Ne prilazim ti odmah. Sjedam na stolicu preko puta. Otpijem iz boce i zabacim kosu.
Izgledaš savršeno poželjno u toj pripijenoj košulji koju si neki dan kupio.
Držim se kao da mi nije stalo.
Palim cigaretu. Otpuhujem dim. Uzimam knjigu,čitam cijeli sat bez
prestanka.
Pogledam te tu i tamo preko rubova korica.
U ovom trenu osjećam se tako prazno da me to ljuti. Gledaš me tako jer sam to uvjetovala, govoriš što želim čuti jer je tako lakše, umjesto da ti olakšam ja kompliciram, ali ni ti meni ne ideš na ruku, imam osjećaj da me držiš uz sebe samo da imaš nekoga da te potvrđuje. Osjećam da nije tako, da moja paranoja divlja ali ne mogu si pomoći, to sam ja.
Zatvaram knjigu. Pročitala sam je, baš kao i tebe. Košulja ti je mokra, koža vruća a pogled hladan.
Ljubim te divlje i sebično jer ne zanimaš me, ne više. Ne onako kako sam
planirala.
Odlazim u mrak, rukav tvoje košulje viri mi iz torbe, potežem iz boce, mrak me zaogrne i ja nestajem.
Sve završi sa nekom prejakom glazbenom podlogom.
Učim te pustiti.
Oduvijek sam bila slab učenik, bit će ovo teška lekcija.