Koji divan film, a pjesma, ova pjesma, na neki neobičan način kao da sam je pisala ja.

subota, 23.01.2010.

no.367

Na jedan vrlo neobičan način nekoć sam te trebala.
Na jedan vrlo neobičan način bio si mi prijatelj.
Možda je to trajalo dan, možda samo sat
Ali će trajati zauvijek.

Na neki neobičan način, mislim da sam zaljubljena u tebe.
Na neki neobičan način, želim se isplakati.
Nešto u meni osjećam da slabi, nešto u meni se predaje.
A razlog tome si ti.

Ti uopće ni ne znaš što mi radiš.
Ne pada ti uopće na pamet.
Ne znaš kako je to biti ja koja gleda u tebe.( koja te promatra )
To me toliko plaši da jedva govorim
Na neki neobičan način, dugujem tebi za sve ono što sam ja.
Od prvog dana kada sam te upoznala,
(kako bih te ikako mogla zaboraviti)
kada si jednom taknuo moju dušu
na neki neobičan način osijetila sam se potpuna.

23.01.2010. u 23:29 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."