Tears for fears

subota, 23.01.2010.

no.366

Nisam dugo plakala.
Nisam zavrijedila neke stvari.
U mraku dok je trajao drugi dio predstave sjela sam i buljila pred sebe.
Sve doživljavam fatalno.
Nisam dugo plakala na taj način, od straha.
Ali na pomisao što bi bilo da ga sad više odjednom ne bude. Glumci na sceni izgovarali su tekst, iz publike je dopirao smijeh.
U sobi iza, na stolici sa kovitlacem misli u strahu.
Suze su mi tekle dok strah nije nestao.

23.01.2010. u 00:49 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."