Sve je ostalo tišina ...

subota, 12.09.2009.

Otvori prozor- pogledaj van.

no.350

Image and video hosting by TinyPic

Ići će ovim redom.
Sada ću ovdje napisati nešto.
Zatim ću izvjesiti ručnike na balkon, da se suše.
Vjetar puše jako dobro da bih tu aktivnost izbjegla.
Zatim ću pospremiti sobu. Podignut ću deke, istresti prašinu, obrisati sa polica istu i pomesti.
Pospremanje kreveta ću svesti na prekrivanje ga dekom. Za danas dosta.
Popit ću kavu. Pogledat kroz prozor vjerojatno sa pomisli da bih mogla malo izaći van ali neću.
Zatim ću se vratiti u kupaonu i novu turu veša ubaciti u žuti škaf. Tko zna hoće li onda više biti vjetra.
Možda do tada padne kiša.
Iz dnevne sobe odnijet ću laptop preko u sobu i otvoriti word sa novim tekstom.
Možda ću ga završiti.
Slušat ću glazbu. Previše razmišljati bez zaključaka.
Onda će već biti noć. Možda pogledam Crvenog zmaja.
Legnut ću u krevet i negdje oko ponoći zaspati.
Najveći motiv ostatka dana je '' ne donositi zaključke''.

Možda se PROBUDITI.

12.09.2009. u 17:07 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."