Zbrd-zdol.

četvrtak, 04.06.2009.

Is a poor man rich in solitude?
Or will mother earth complain
Did the beggar pray for a sunny day but
Lady luck for rain?

Par dana prije, sam ga sanjala. Htio je da budem njegov osobni prevoditelj.
Nije htio nikoga drugog osim mene.
Nije mi bilo jasno ali mi je bilo drago. Jako drago.
I zatim kao nekim čudom na javi. Evo ga.
Nije mi jasno. Nema veze.
Vatra grije.
Opasne ideje koje skoro pa imaju smisla.
Male smrti u praskozorje.
zašto ja ne znam napisati takvo nešto.

Čovjek kojeg volim malo više nego što bih smjela zaista se trudi piknuti me tamo gdje me najviše boli.
To je pretvorio u sport, sada razumijem.
Moj prijatelj izgovorio je slijedeću rečenicu danas;
rekao je da smo u drevnom Rimu ili Grčkoj ON bi bio neko božanstvo.

Nisam htjela replicirati da je on već odavno božanstvo, moje osobno.
Onakvo kakvo je Galadriel planirala biti.
Da je svi vole i očajavaju.
Tako ja.
Volim ga, previše i očajavam.
Bilo bi glupo za išta ga optužiti. Sve sam to ja.
Ja sama kao i uvijek.

Želim van.
I zaista ŽELIM.

04.06.2009. u 00:36 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."