Psihe

subota, 28.02.2009.

no.317

Ja još uvijek polako. Kao da SKAZ nije na vratima. Nosi me moja vizija gotovog proizvoda, ako se drznem nazvati jednu predstavu tako.
Naravno izbaci me iz takta Zoran, koji nad svojom,gotovom, predstavom kuka kako nemamo više vremena.... ali nakon što izpaničarim, razmislim - shvatim da je ona moja prvotna misao u redu.
Drago mi je da je njih par zagrizlo skupa samnom a žalosti me što neki nisu niti pročitali tekst.
Svako na svoj način, ali izgradit ćemo je.
Da, da, da.
Vremena je malo.
Ali nekako - taman.

USKORO!

28.02.2009. u 19:55 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."