Vocatus non vocatus, deus adert. - „ Prizvan il ne prizvan, Bog je uvijek tu.'' - Sve je ostalo tišina ...

četvrtak, 25.09.2008.

Vocatus non vocatus, deus adert. - „ Prizvan il ne prizvan, Bog je uvijek tu.''

no.271

Dogodi se da je on sasvim jedna opreka ovom prvom.
Miran. Fin. Delikatan. Povučen. Ne tako otrovno lijep. Ali jako privlačan.
Pristupačan. Ozbiljan ( ??? ) Oči. Leće. Naočale.
Želim reći; ima lijepe oči.

Sjedim, nekaj žvačem, izjava preko stola; on ti je oženjen znaš.

Sjedim preko puta njih par i jedino što vidim je prsten na njegovoj ruci.
Eto.
Fino, lijepo i sve skupa tako nešto.

I sad, kaže zapovijed - ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
Znam.
Sve znam,ali ne mogu se otet romantici koja me uhvatila.
Jer kad hoda u onim svojim hlačicama i kad stavi šešir u krilo a stopala ukrivi onako malkice prema unutra.
Nema supruge.

Upišem ime supruge u google.
Naravno. Ljepotica, plava kosa.
Supruga, ujedno i kolegica, ne.
Divno.
Da život složi najdivnije.
Vrte mi se Robbievi ' supreme ' stihovi glavom. Koja frikin istina.
Onaj zaključak na početku. Samo što su u obje moje verzije muškarci u pitanju.
'' Svi najbolji su oženjeni, a svi najzgodniji su gay ''
Stih se odnosi na to da me vrijeme pregazilo.

Onda stanem jer znam da sam zabrijala. Da me nešto drugo tu očaralo.
Ali nema veze.
Dopuštam si svašta, briga me.
Ak sam luda, luda sam.Povodljiva, neprilagođena, smiješna ... kaj me frikin briga. Sebi sam.
Ak' ti ne paše. Cesta je duga, prođi kraj mene i adio.

Kaj si tak obrambeno nastrojena?
Još uvijek jesam.
Da.

Vozim se u tramvaju i zaboravim skoro sići na stanici.
Izletila sam dok su se vrata već zatvarala.
Bila sam sa njim u tramvaju cijelo vrijeme. Ali negdje drugdje.
Ništa strašno.

Sati lete ko minute.
Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
( I sad uletava moj naslov na latinskom. )
Sjedim. Gledam.
Ulazi supruga.

ULAZI SUPRUGA

A ja kažem, hvala ti Bože, velik si.

I prešaltam se na petak.

25.09.2008. u 00:01 • 5 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Sve je ostalo tišina ...

četvrtak, 25.09.2008.

Vocatus non vocatus, deus adert. - „ Prizvan il ne prizvan, Bog je uvijek tu.''

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.