vjetrenjače u mojoj glavi

ponedjeljak, 28.04.2008.

no.230

Egzistencijalizam.
Zar je ta temica zaista uvjetovano turobna.
Pa ako je sve cakum - pakum zašto ikakva pitanja uopće, ne?
I nekako to sve samo sebe zatvara.
Ja zatvaram, jer njegov glas u glavi mi govori, gle, razmišljaš previše.
Naravno.
Tko živi u plićaku – živi.
Tko krene u duboke vode - udavi se.

Savršeno jasno.
'' Gle, cinična si. ''
Jesam.

Cinik je sanjar kojeg je zašamarala stvarnost.

Sve ima savršenog smisla.
Život je najbolji učitelj.
I svaki klišej je potvrđen.

Ali razmišljam previše.
U krug. Jedno te isto.

Poput kruga i spirale. Nikad bez kraja , uvijek na početku, na vrtuljku koji se vrti zauvijek.
Sat čije kazaljke brišu minule minute.
Poput tunela kojeg slijedim u jedan sasvim novi tunel.
Poput pokretnih vrata koje se okreću bez prestanka po jednom te istom snu.

A ja ulazim i izlazim.

Zašto vrijeme ide tako brzo?
Zar sam nešto krivo rekla?

Ljubavnici ostavljaju otiske u pijesku.
Slike vise u hodniku.

Uokvireni dijelovi pjesama i fragmenti krugova koje stvaraju vjetrenjače mojeg uma.
I kada će sve bit gotovo shvatit ću da mi je kosa poprimila boju jesenjeg lišća.

Riječi ove pjesme bolno su tu negdje.

ANĐEOSKA KARTICA
Otvoriš malu bijelu kutijicu sa mnoštvom kartica i postaviš si pitanje. Izvučeš karticu i pročitaš.
Pročitam slijedeće:
Uvijek očekujem najbolje od sebe. Sve što postoji u nama i jest najbolje. Zato i znamo da uvijek možemo dati još bolje od onoga što dajemo. Kada nam je to cilj i zadatak, iz dana u dan ćemo sve više rasti i napredovati. Tako će očekivanja koja postavljamo pred sebe biti sve lakša za postizanje.

KNJIGA
Uzmeš bilo koju knjigu sa police i gurneš prst među listove. Otvoriš na toj strani u koju je prst odabrao. Zatvoriš oči, udahneš. Postaviš pitanje, šaraš prstom gore dolje i staneš. Izdahneš, otvoriš oči i pogledaš na kojoj se rečenici prst zaustavio. To je odgovor na tvoje pitanje.

Knjiga dana je '' Kako to reći Liddy '' autorice Anne Finne.
Pitanje: ( )
Odgovor: strana 161, '' Slušaj, Liddy drži kako si ti odveć spremno riskirala da nju i Georgea rastaviš nečim za što si i sama znala da je obična izmišljotina – strašna zabuna. ''

Opaska: Jesus, malo me sfrikao odgovor na moje pitanje trenutno.

MAGIC 8 –BALL

Postaviš pitanje. Protreseš kuglu i ona ti na prozorčić izbaci mali kratki odgovor.
Moja magic 8 –ball kugla je tematski određena pa su odgovori u nekom revijalnom tonu no svejedno dadne se tu iščitati svega i svačega.
Malo prije sam je protresla.
Odgovor je : Nope, not today.
Opaska: Nisam niti mislila.

Poput pokretnih vrata koje se okreću bez prestanka po jednom te istom snu.
A ja ulazim i izlazim.

Shvatila sam izjavu da je put u pakao popločen dobrim namjerma.
Imala sam samo dobre namjere.
Napravila sam si mali pakao u glavi zbog toga jer sam krivo shvaćena.

I nema kugle, kartice ili knjige koja će mi dati odgovor.
Nema, jer odgovor je u nama. U meni. Mi sami smo filter za sve odgovore.
Jer dolaze sa onog mjesta gdje je samo bitna istina.
Istina koja će nas osloboditi.

Gle, razmišljaš previše.
Cinična si.
( Etiketa i klišej )

Kao što je i miss Hrvatske kurva, klišej.
Da, ona koju bi netko određen jebao.

Idem prati kosu. Jer volim da mi je raspuštena. Vani puše vjetar. Nosit će mi kosu preko lica a to volim.
I pustit ću si na mp3ci ovu stvar koja svira u pozadini. Samo što će moja verzija imati riječi.Hodat ću ritmom uvjetovano jako romantično i promišljeno.
Razmišljati ću naravno o glupostima. Promatrati ljude u tramvaju. Izbjegavati vlastiti pogled u odrazu stakla, pogledati koliko je sati na glavnom kolodvoru, virnuti na billboard kod Cinestara, sjetiti se tuluma kod Nađe negdje oko placa .... '' Poput pokretnih vrata koje se okreću bez prestanka po jednom te istom snu. '' Kako sada kužim što je pjesnik htio reći.

A ja ulazim i izlazim.

Doći ću doma. Upaliti svjetlo na sceni. Podignuti mali poklopac na njenom rubu i uštekati plejer. Vjerojatno ću namjestiti scenografiju.
Doći će glumci.

Bavit ću se neko vrijeme čarolijom.
Uživati u njihovoj glumačkoj nekromnosti.

Jednostavno zaustaviti tu vjetrenjaču mojoj glavi na par sati kada sve ima smisla.
A onda ....

Knjiga dana je '' Kako to reći Liddy '' autorice Anne Finne.
Odgovor: '' Ona baš nije imala volje o tome razgovarati znaš. Mislim da je odveć uzrujana. ''

Ma nek sve ide kvragu.

28.04.2008. u 17:49 • 5 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Sve je ostalo tišina ...

ponedjeljak, 28.04.2008.

vjetrenjače u mojoj glavi

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.