ponedjeljak, 10.09.2007.
Marijo, o Marijo .... kako lijepa si.
no.155
Dakle, bjah jučer u Mariji Bistrici na zavjetnom hodočašću. Slila se svjetina još dan prije tamo, uključujuči moje dvije sekice sa mladima iz naše Župe Sv. Blaž.
E sad, tehnički, moja Župa po mjestu stanovanja je Sv. Josip ali kako smo u školi išli u Blaž na vjeronauk i sve tako smo nekako ostali tamo i kad kažem ' naša Župa ' onda mislim na njih. A Sv. Josip ( ona kod trešnjevačkog placa ) mi je i nekako hladna.
Nije da sam redovna na Sv.Misama i nije da se hvalim sa time ali eto.
Lijenost je jedan o smrtnih grijeha.
UPS!
Kako su moje sestre i svi ostali mladi iz Župe otišli dan ranije ja i moja frendičica Martina krenusmo sa starijom populacijom na dan završnog slavlja u autobusima. Kak me bilo sram al eto.
Puno nešto završavam rečenice sa ' eto ' al eto.
Krenuli smo u sedam i stigli oko sedam. Šofer je bio spidi gonzales. Svaka čast.
A tamo svjetine da oko ne povjeruje.
Jutro je al roštilji rade i kotlovina krčka. Od parkirališta pa do spomenika Svetom Ocu izbrojala sam dvadesetak štandova sa plastičnom galanterijom, čevapare, sladoledarije i gvircarije.
Ok, medenjaci i gvirc i licitarska srca idu. To su suveniri sa proštenja.
Al bebice, plastični šmajseri i lažnjaci raznih cvikera i torbica, uf.
Uvijek se sjetim Isusa kako tjera trgovce iz Hrama.
Navodno, samo onda je njegovo lice poprimilo gnjevan izgled i nikad više.
Kako i ne bi.
Jer i ja običnjak se raspigam maximalno.
Pronalazim sestre koje su u svom svemiru i njima je super. Da sam barem ja smjela tako posvuda u mojim mladim godinama. To čovjeka oslobađa. Ali nisam, pa eto.
Križni put.
Zadnji put kada sam bila put je bio šljunčan a sada je popločen. Darovao u ime grada Zagreba Milan Bandić.
Lik već po defaultu kad vidi šljunak vadi mobitel i naručuje saniranje ;)
Ovak - onak, Bandić je meni Car.
Krene put križa i nađeš se u gomili. Vruče je. Glas sa mikrofona mrmlja. Živčan si. Baba ispred tebe ima glupu frizuru, Jeees, kakve je to ova cipele obukla, lik ima Prada traperice; koji snob, vruuuuče je. Ti si na prvoj postaji, raspelo je negdje stotinu metara iznad tvoje glave. Koračaš.
Koračam.
Odjednom, čujem.
Počinjem shvačati riječi koje trešte iz zvučnika. Korak mi je ujednačen. Nema više nikoga oko mene. Uhvatila sam svoj ritam.
Sama sam i razmišljam o onome što slušam.
Tema puta križa jest KRIŽ u prenesenom značenju.
Kako samo jamram i jamram i jamram a ne shvačam da sam time teret drugima.
Istina, koja istina.
I prebrojih sve ružne riječi, sva ružna djela. I propuste.
Kako sam ja dobra a drugi loši.
Već sama ta misao je toliko jadna i bahata i griješna.
Na vrhu brda je raspelo. Bake popadale na koljena, majke dječici skupljaju ruke u znak molitve.
Pogled na svetište u podnožju. Kako smo brzo stigli gore.
Krećemo prema Grobu koji je u šumi. Tisuće ljudi a tišina. Šušti lišće. Bake dodiruju Isusu lice. Obraz mu je sav izlizan od silnih dodira.
Ostavljaju cvijeće.
Pitam se otkuda ta potreba ' dotaknuti '.
To je samo hladna skulptura.
Kad smo stajali nad Grobom sjetila sam se majice koju je Axel Rose nosio.
Kill your Idols.
A na majici slika Krista.
I zapovijedi ' nemaj idola. '
Onda se sjetih kako sam se divila toj jednoj javnoj i slavnoj osobi i to onako skroz.
I sestra mi neki dan kaže kako je premlatio ženu da je sva plava bila.
Svih ovih godina divila sam se njegovoj maski koju prodaje javnosti.
Divila sam se njegovoj laži.
Kill your Idols.
Kad si na takvom nekom mjestu misli jure i jure i sjetiš se tonu stvari odjednom.
Put završava skulpturom Uskrsa.
Po njoj zataknute slikice male djece i cvijeće.
Spuštanje pred svetište.
Sv. Misa u pola dvanaest.
Sanader, Bandić, Biškupić ... ić ... ić i još mnogi dićni ' ići '.
Došli su i vatrogasci. Ponosno se šepure, a ja si mislim, trebalo je 11 vaših izgorjeti da bi se prsili u tim uniformama.
Opet zločesta misao,ha.
Govorancija.
Nema duše u tom trenu.
Na Križnom je bilo TO po što sam došla.
Tek zvona sa bazilike i pjesma mnoštva ljudi zagrijala su mi srce.
I nije važno tko koju vjeru ispovijeda.
I nije važno ako netko ne vjeruje.
Glavno da smo ponekad ZAJEDNO.
Iskreno.
Kad smo krenuli doma, počela je padati kiša.
Padala je pet minuta i prestala.
Završno veliko pranje.
Simbolično.
Vratili smo se oko šest sati ispred Crkve Sv. Blaža.
Svako svojim putem.
Zagreb je bio miran.