|
Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating
|
|
 I have always been a bit reckless And I am not your typical princess
27.9.2009. "Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you." love credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
Tuttlingen, Deutschland
Kao što sam vam već rekla, dečko mi je preselio u Njemačku radi posla, pa sam jedva dočekala ovo predblagdansko i blagdansko razdoblje kad nemam faks da mogu ići kod njega... pa je eto tako u utorak došao dan kad sam ujutro sjela na bus i krenula za Njemačku. U Njemačkoj sam bila jednom samo, na maturalcu. Išli smo u Dresden, Berlin i Nurnberg, ali znate kako je to na maturalcu... na putu tamo nismo baš pratili kud prolazimo, a na povratku smo spavali, tako da sam zapravo doživjela samo ta tri grada, a sve usput nisam. Sada je bila drukčija situacija pa sam zapravo nešto i uspjela vidjeti haha. Na ulazu u Njemačku iz Austrije nas je dočekala magla. Kad kažem magla, ne mislim ona magla, slabije se vidi, upali maglenke, nego ona magla, ne vidi se prst pod nosom. Na južnom dijelu Njemačke, uz autocestu već ima malo snijega. Nije nešto pretjerano puno, ali ima ga. Zapravo je lijep i božićni ugođaj s obzirom na to da ima dosta borovih šuma koje su sada bijele. U Njemačkoj nismo nigdje stajali usput, stali smo tek u Munchenu, gdje je bilo prvo stajalište busa kojim sam išla. Moram priznati, dobro je da sam sjedila pa nisam mogla past na guzicu kad sam vidjela njihov željeznički kolodvor. Naš u Zagrebu je nula naspram njega hah. Ali doslovno! Naš kolodvor u ovaj stane bar 7 puta, ako ne i više. A da stvar bude bolje, na autobusnom kolodvoru koji je odmah kraj željezničkog, imaju lift. LIFT. I shopping centar. Dečko me molio da se vratim u bus i ne zalutam slučajno u shopping centar (zna me u dušu haha). Nakon još nekog vremena (otprilike 2 sata) smo stigli na moje odredište, Ulm. To je grad srednje veličine, u koji nisam ušla u sami centar već samo na to jedno stajalište busa malo od centra gdje nisam bila baš oduševljena. Stigla sam tamo oko 14 sati i morala sam pričekati gotovo pola sata dečkovog strica da dođe po mene, na hladnoći i sama u nepoznatom gradu u kojem se govori jezik kojim ne baratam dovoljno dobro. No sve to ne bi bio problem da nije tamo bila hrpa Rumunja. Nemam ništa protiv bilo koje nacionalnosti i rase, ali moram priznati da kad je jedan od njih stao kraj mene i pokušavao 20 minuta razgovarati sa mnom i ispitati me sve o meni i rekao mi sve o svojoj obitelji, nije mi bilo ugodno. Kad je došao njegov stric, imali smo još sat i pol, dva, vožnje do Tuttlingena. Došli smo kada je već pala noć, a ja sam bila preumorna za bilo što pa smo odmarali i samo malo prošetali do centra. Tuttlingen je malen gradić kroz koji prolazi Dunav i ja sam se zaljubila, predivan je. Ima sve što treba, kafiće, dućane, hotele, restorane, banke... sve što čovjeku treba. Do sad sam uspjela pronaći samo dva kafića u kojima je dozvoljeno pušiti, ostali imaju stol ili dva kraj vrata sa pepeljarama i ljudi zapravo stvarno dok su na kavi izlaze van kad žele zapaliti. Kroz grad nema puno kanta za smeće što mi je jako čudno s obzirom na to da je grad jako čist, rijetko se vidi neki papirić ili opušak na podu. Svi uglavnom čuvaju smeće u ruci do prvog koša. Još jedna zanimljiva stvar mi je da nema zebre(pješački prijelaz, ne životinja)! U gradu sam do sad vidjela možda 5 zebra, no ljudi redovito tamo gdje bi u pravilu trebala biti nacrtana zebra, a nije, staju pješacima da mogu proći. Svi kafići i dućani rade najkasnije do 8, ima par kafića koji rade dulje ili se otvaraju tek navečer, ali svi koji rade cijeli dan su u 8 već zatvoreni. Uz cijeli Dunav kroz grad je napravljena šetnica s obje strane, a s jedne na drugu se može preći preko mostova koji su postavljeni preko Dunava na razmaku nekih 50-100m. Grad je okićen za Božić, no nije ništa pretjerano. Okićen je bor na trgu, postavljene su lampice na drveće u centru i to je to. Svako jutro imaju market, tipa sajma u centru, nema klasićnog božičnog sajma kao u drugim gradovima, no lijepo je. Čak i nije puno hladnije nego kod nas hehe. Vjerojatno sam pola stvari koje su me se dojmile zaboravila pobrojati, no to obično ide tako haha. Previše doživljaja u tako kratkom vremenu... uglavnom, očekujte objave ovih dana o tome kako mi je ovdje i što sam novo otkrila. Voli vas sve vaša V.!       Evo vam i neke slikice, da bar malo doživljaja dobijete :) |
|
But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay |
|
