|
Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating
|
|
 I have always been a bit reckless And I am not your typical princess
27.9.2009. "Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you." love credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
Tuttlingen, Deutschland
Kao što sam vam već rekla, dečko mi je preselio u Njemačku radi posla, pa sam jedva dočekala ovo predblagdansko i blagdansko razdoblje kad nemam faks da mogu ići kod njega... pa je eto tako u utorak došao dan kad sam ujutro sjela na bus i krenula za Njemačku. U Njemačkoj sam bila jednom samo, na maturalcu. Išli smo u Dresden, Berlin i Nurnberg, ali znate kako je to na maturalcu... na putu tamo nismo baš pratili kud prolazimo, a na povratku smo spavali, tako da sam zapravo doživjela samo ta tri grada, a sve usput nisam. Sada je bila drukčija situacija pa sam zapravo nešto i uspjela vidjeti haha. Na ulazu u Njemačku iz Austrije nas je dočekala magla. Kad kažem magla, ne mislim ona magla, slabije se vidi, upali maglenke, nego ona magla, ne vidi se prst pod nosom. Na južnom dijelu Njemačke, uz autocestu već ima malo snijega. Nije nešto pretjerano puno, ali ima ga. Zapravo je lijep i božićni ugođaj s obzirom na to da ima dosta borovih šuma koje su sada bijele. U Njemačkoj nismo nigdje stajali usput, stali smo tek u Munchenu, gdje je bilo prvo stajalište busa kojim sam išla. Moram priznati, dobro je da sam sjedila pa nisam mogla past na guzicu kad sam vidjela njihov željeznički kolodvor. Naš u Zagrebu je nula naspram njega hah. Ali doslovno! Naš kolodvor u ovaj stane bar 7 puta, ako ne i više. A da stvar bude bolje, na autobusnom kolodvoru koji je odmah kraj željezničkog, imaju lift. LIFT. I shopping centar. Dečko me molio da se vratim u bus i ne zalutam slučajno u shopping centar (zna me u dušu haha). Nakon još nekog vremena (otprilike 2 sata) smo stigli na moje odredište, Ulm. To je grad srednje veličine, u koji nisam ušla u sami centar već samo na to jedno stajalište busa malo od centra gdje nisam bila baš oduševljena. Stigla sam tamo oko 14 sati i morala sam pričekati gotovo pola sata dečkovog strica da dođe po mene, na hladnoći i sama u nepoznatom gradu u kojem se govori jezik kojim ne baratam dovoljno dobro. No sve to ne bi bio problem da nije tamo bila hrpa Rumunja. Nemam ništa protiv bilo koje nacionalnosti i rase, ali moram priznati da kad je jedan od njih stao kraj mene i pokušavao 20 minuta razgovarati sa mnom i ispitati me sve o meni i rekao mi sve o svojoj obitelji, nije mi bilo ugodno. Kad je došao njegov stric, imali smo još sat i pol, dva, vožnje do Tuttlingena. Došli smo kada je već pala noć, a ja sam bila preumorna za bilo što pa smo odmarali i samo malo prošetali do centra. Tuttlingen je malen gradić kroz koji prolazi Dunav i ja sam se zaljubila, predivan je. Ima sve što treba, kafiće, dućane, hotele, restorane, banke... sve što čovjeku treba. Do sad sam uspjela pronaći samo dva kafića u kojima je dozvoljeno pušiti, ostali imaju stol ili dva kraj vrata sa pepeljarama i ljudi zapravo stvarno dok su na kavi izlaze van kad žele zapaliti. Kroz grad nema puno kanta za smeće što mi je jako čudno s obzirom na to da je grad jako čist, rijetko se vidi neki papirić ili opušak na podu. Svi uglavnom čuvaju smeće u ruci do prvog koša. Još jedna zanimljiva stvar mi je da nema zebre(pješački prijelaz, ne životinja)! U gradu sam do sad vidjela možda 5 zebra, no ljudi redovito tamo gdje bi u pravilu trebala biti nacrtana zebra, a nije, staju pješacima da mogu proći. Svi kafići i dućani rade najkasnije do 8, ima par kafića koji rade dulje ili se otvaraju tek navečer, ali svi koji rade cijeli dan su u 8 već zatvoreni. Uz cijeli Dunav kroz grad je napravljena šetnica s obje strane, a s jedne na drugu se može preći preko mostova koji su postavljeni preko Dunava na razmaku nekih 50-100m. Grad je okićen za Božić, no nije ništa pretjerano. Okićen je bor na trgu, postavljene su lampice na drveće u centru i to je to. Svako jutro imaju market, tipa sajma u centru, nema klasićnog božičnog sajma kao u drugim gradovima, no lijepo je. Čak i nije puno hladnije nego kod nas hehe. Vjerojatno sam pola stvari koje su me se dojmile zaboravila pobrojati, no to obično ide tako haha. Previše doživljaja u tako kratkom vremenu... uglavnom, očekujte objave ovih dana o tome kako mi je ovdje i što sam novo otkrila. Voli vas sve vaša V.!       Evo vam i neke slikice, da bar malo doživljaja dobijete :) Studentski život iliti želim ovce i kolibu na Velebitu
Susjed u stanu iznad tebe je odlučio da nitko u zgradi neće spavati jer on renovira stan. U 9 ujutro. U nedjelju. Buši, pili, cijepa, ruši zidove, razbija stan, doveo je 3 mamuta da mu prave društvo, jedan dinosaur je također došao jer ga je privukla uzbuna. Živčana jer si budna u nedjelju u 9 ujutro, digneš se iz kreveta, staviš kavu kuhat, popišaš se, zapališ, kava je gotova, piješ kavu. Pojačaš muziku na laptopu do daske i 3x preko nje da ne čuješ susjeda gore kako daje sve od sebe da probudi onaj ostatak ljudi koji još (blago njima) spava. Staviš prat veš, čestitaš sama sebi jer si uspjela napokon ispraznit košaru, popiješ još jednu kavu. Sjetiš se da imaš posla za faks ko u priči, pogledaš film, pogledaš 15 sezona serije, pogledaš kako se hrane majmuni na YouTube-u. Zapališ još 10 puta u međuvremenu. Skuhaš ručak, izvadiš veš, napokon se primiš posla za faks, odeš ručat, popiješ kavu. 18:00 sjedneš za laptop i ovaj put ozbiljno kreneš raditi nešto za faks. Napišeš dvije stranice skripte i shvatiš da je već 21:00. Otuširaš se i odeš leć u nadi da ćeš uskoro zaspat, no to je pravo vrijeme za usisavanje. (logično je da kad razrušiš pola stana (ili bar susjedima daš dojam da to radiš) u 21:00 najranije kreneš čistit ostatke usisavačem). U 00:00 odlučiš da je pravo vrijeme susjede držati budnima još malo tako što ćeš se posvađat sa dečkom/cimerom/mužem štogodtionbio. Zamisliš kako bi ti lijepo mirno i tiho bilo na Velebitu. U 03:00 napokon shvatiš da si preumoran i odeš spavati. Ponedjeljak, 09:00 Zvoni ti alarm na mobitelu koji odlučno ignoriraš jer imaš vremena nadoknaditi sve ono što si jučer ostavio za danas. U 11:00 napokon odlučiš popustiti alarmu, digneš se, skuhaš kavu, popišaš se, zapališ, popiješ pola kave i shvatiš da se moraš ići spremiti jer ćeš zakasnit. Na brzinu nabacaš na sebe prve stvari koje nađeš u stanu i juriš na faks jer u 12:15 imaš dogovorene konzultacije, još moraš u dućan, a već je 11:50. Dođeš na faks, vratiš knjigu, platiš zakasninu jer u zadnje vrijeme ne raspoznaješ datume, odeš na wc provjerit jesi dobila menstruaciju jer te prati cijelim putem osjećaj da jesi, izgubiš još neko vrijeme, odeš na konzultacije kod profesora koji se... NIJE POJAVIO NA FAKSU. Da. Živčana, odeš zapalit jer imaš još 4 i pol minute do predavanja, na brzinu popušiš, odeš u predavaonu, shvatiš da se dan prije nisi dovoljno dobro pripremila za izlaganje seminara pa odlučiš da nećeš izlagati danas iako ti je termin za izlaganje bio još prije 2 tjedna, al ima vremena, iako su ti ti bodovi bitni da bi položila kolegij da ne moraš na rokove, OPET. Usred predavanja ideš provjerit je li profesor (maloprije spomenut) došao na faks, vidiš da nije, odeš zapalit, čekaš još 5 min, došao je, odeš na konzultacije, vratiš se na kraj spomenutog predavanja, završi, izađeš prva iz predavaone jer ti je već dosta svega, odeš u menzu, uzmeš kavu i sendvič, požališ nakon prvog griza jer je danas OPET onaj dan kad naprave loš sendvič. Nakon 3. cigare shvatiš da imaš zadatak na drugom predavanju za 2 i pol minute, a ti još sjediš vani, juriš na to, napišeš i kreneš doma no završiš na kavi. Pa na još jednoj kavi. Pa nešto i pojedeš, odeš doma, odlučiš se primiti posla za faks, zaboraviš za 5 minuta, otuširaš se, zujiš u laptop i tv, gledaš priloge o životu na Velebitu i u neko doba noći odeš spavati. Utorak, 08:30 Zvoni ti prvi alarm, odlučiš da je rano. Zvoni ti drugi alarm, još ti je rano. Zvoni ti treći alarm, odlučiš da ne ideš na faks, javiš da te potpišu i nastaviš spavati. Probudiš se u 11, popiješ kavu, zapališ, mirno se spremiš, odeš na drugo predavanje i nakon pola sata se već vraćaš doma. Ostatak dana izgubiš na laptopu, jer si naišla na video o tome kako su živjeli u kameno doba. Otuširaš se, zapališ još jednu i zujiš u tv i brojiš svoje ovce. Srijeda, 09:00 Zahvaljuješ Bogu što ti je predavanje u 10, što se već može nazvati normalnim dijelom dana u kojem koliko toliko normalno funkcioniraš, ležiš u krevetu još 15 minuta i pitaš se što ti je faks uopće u životu trebao, zašto nisi prihvatila ujakovu ponudu, još u osnovnoj, da će ti kupiti ovce i kolibu na Velebitu, zamišljaš život na Velebitu u maloj kolibi i svoje stado, iživcirana se digneš, spremiš i odeš na faks nakon kojeg odlučiš ostatak dana prespavat. Kad se probudiš u 20:00, otuširaš se, nahraniš se i odeš dalje spavat. Četvrtak, 07:00 Shvatiš da nemaš volju za životom, shvatiš da ti je dosta tjedna, da ti je dosta faksa, predavanja, kolokvija, seminara, prezentacija, eseja, prijevoda, obračuna plaće, istraživanja, atrakcija, analiza itd. Opet zamisliš život na Velebitu, spremiš se odeš na predavanje, iživciraš se 28498138192 puta, dođeš doma živčana, napišeš seminar, napraviš prezentaciju, napraviš skriptu, u 3:00 odeš spavat. Petak, cijeli dan Ležiš u krevetu, teško ti je otići do dućana, neda ti se dić i navuć trenirku na sebe, zaslužila si odmor. Možda se navečer i uspiješ natjerati da odeš među civilizaciju, no i to je teško, zasad ti je dovoljno biti sama sa svojim krevetom. Odlučuješ da ćeš biti odvratna svinja koja jede i pije u krevetu i zamišljaš kako bi ti bilo dobro za ovakve dane nabavit pelene. Subota, 11:00 Subota je nekako uvijek slična nedjelji, samo što zapravo radiš nešto za faks i na kraju dana se osjećaš dobro. U svakom slučaju dobro proučiš ideju o tome kako bi ti predobro bilo da imaš ovce i kolibu na Velebitu. |
|
But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay |
|
