|
Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating
|
|
 I have always been a bit reckless And I am not your typical princess
27.9.2009. "Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you." love credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
Ostani, noćas mi društvo pravi, ruku mi svoju daj da je kraj srca stavim
Prije otprilike dva tjedna zaplakala sam prvi put, bas onako za pravo. Shvatila sam da je to tu... shvatila sam da cu jako brzo stajati na autobusnom kolodvoru i mahati osobi koja je posljednjih 6 mjeseci neprestano bila uz mene, osobi koja mi toliko znaci, za koju sam se toliko vezala posljednjih mjeseci... osobi koju nikada ne zelim izgubiti, a evo otici ce. Pribojavala sam se tog dana, bojala sam se kako ce mi biti. Posljednjih tjedan dana nije prosao dan, a da nisam pustila suzu. Ne jer se bojim da ce me ostaviti ili me povrijediti, vec zato sto odlazi. Tjedan dana, svaku vecer, kada bi usli u krevet, stvorila bi mi se pred ocima slika dogadaja koji sam zeljela sto vise odgoditi... taj kolodvor prokleti koji odvodi od nas voljene ljude u neki bolji svijet. Taj prokleti kolodvor na kojem sve sto je bilo odjednom nestaje u magli i sve sto postoji u tom trenu je taj odlazak. Kolodvor i mi... njegova mama koja me grli i tjesi dok ni sama sebi ne moze naci utjehu dovoljno dobru. Zadnja tri dana nisam pustila suzu. Zadnja tri dana pripremala sam se psihicki na to. Milijun puta tijekom dana na rubu suza, ali sam pregrizla. Cak sam 0regrizla i na kolodvoru dok smo se pozdravljali. I taj prijeloman trenutak kada je usao u bus, a meni kao da je svijet zavrsio, kao da pocinje nova era... zadnjih 5 minuta cinilo se kao vjecnost, taj bus nikako nije htio krenut, kao da nam zeli jos malo otezati i pokazati nam sto nam odnosi. Kao da mu je to najveca zabava... Necu vise nista pisati jer ni ne vidim vise dobro od suza koje su napokon nasle put. Dodati cu samo da sam zahvalna njegovim roditeljima koji su me prihvatili kao da sam njihova i koji su u tom trenu kada je svima bilo najteze pokazali ruku podrske i odtugovali samnom i ponovno vratili osmijeh. Hvala im i na brizi i na svemu sto su rekli na povratku doma. Hvala i mojim roditeljima sto su njega prihvatili koliko i ja i sto su pristali placati mi karte svako malo da odem kod njega. A tebi... tebi hvala sto postojis i sto si me nasao u 5 ujutro na autobusnoj stanici (heart) Faks i ostale gluposti.
Još uvijek se pitam kako mi je uspjelo očistiti prvi semestar u roku haha. U drugom semestru je već bila druga priča, nisam ni seminare više radila, a svaki drugi treći dan sam zvala nekog da me potpiše na predavanju, jer eto, mogu tako. I još uvijek se pitam kako sam uspjela očistiti drugi semestar u roku... okej, nećemo o onom jednom ispitnom roku, prvom ispitnom roku u životu, i to baš kolegij koji glasi za najteži na prvoj godini i svi ga prenose... a ja ne učim do zadnjeg dana, eto ne znam. Na drugoj godini sam shvatila da mi seminari uopće nisu potrebni, da je dovoljno doći na neko predavanje i povremeno se potruditi i napraviti nešto za faks, recimo uzeti 30 anketa i ispuniti ih da bih dobila dodatne bodove, a nekad mi se ni to nije dalo... I to me koštalo 4 ispitna roka, od 5 kolegija. I ta 4 ispitna roka su me koštala još 2 ispitna roka na 3. roku. Na neku foru sam do kraja 7. mjeseca očistila godinu. Nećemo brojati jedan kolegij koji sam prenijela iz čiste gluposti (ne zato što ne znam engleski, već zato što su svi ispiti bili toliko retardirani i besmisleni i nisu imali veze s engleskim... ali nema veze, riješit ću sad) Ove godine zbog tog jednog kolegija kojeg nisam uspjela riješiti, sada imam 7 predmeta što mi zvuči jako puno nakon 2 godine sa 5 predmeta po semestru... Nisam sigurna je li na mene utjecaj imao dečko kada me uvjerio da mogu ja to i kao svaki kolko tolko normalan student riješiti, pisati seminare, ići na predavanje... ili sam se sama trgla kad sam shvatila da sam imala 4 ispitna roka od 5 kolegija!? Kako god... Otkad je faks počeo, čak sam redovita na predavanjima.(osim na jednom, ali i to ću promijeniti sad u srijedu). Čak sam i uzela teme za seminare iz svih kolegija (osim jednog, ali nema veze. mislim da je 6 seminara u semestru sasvim dovoljno) Razlog zašto nisam bila neko vrijeme na blogu, OPET je baš to. 1. seminar sam imala izlaganje negdje oko 24.10. Jedan imam za 2 dana. Onda još jedan za dva tjedna. Za tjedan dana kreću kolokviji i sve dodatne aktivnosti. Jučer sam se blago rečeno ukočila za laptopom dok sam napisala seminar od 20-tak stranica i napravila prezentaciju koja ide uz njega od min. 25 slajdova, na najgluplju temu na ovome svijetu i nakon tog još napravila sažetak seminara da znam kaj moram naučiti. Kao da to nije bilo dovoljno, pripremila sam si ppt za još dva izlaganja i krenula učiti njemački. Kolokvij je sljedeći tjedan, a nisam se baš daleko pomakla od onoga što sam do sada znala... Tako da, nemojte se ljutiti ako me opet neće biti, vratit ću se čim mi prođe ludnica sa kolokvijima i seminarima. |
|
But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay |
|
