what lies beneath...

petak, 29.04.2005.

satanholiday part1

sutra idem s frendovima na brzdej od jednog drugog frenda i tak...a taj frend slavi kod jedne druge frendice koja taj dan slavi neki sotonistički blagdan...nekaj na v....ne znam,zaboravio sam...uglavnom,bit će jebena forica dok uletimo unutra onak radoznalo;"a kaaaj su to sotonistiii?"...ha,ha...loodnica...can't wait...

- 22:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.04.2005.

konzum

danas mi je baš onak otegnut dan.dođoh doma,bacih se na krevet i zacrkah.probudim se neka tri sata kasnije,treba nekaj jesti...bleeee....nema niš...opet sendvich u konzumu...fuj...a dobro,moram malo protegnut noge...odem do konzuma...uđem...dođem do pulta..."jaaaa,biiih... /zijevanje/...htio jedan sendvič od šunkeee..." - velim ja. "kaaaj??" - pita prodavačica, "sendvič,šunka,ja sam gladan","kaaaaj??"
ma marš kozo blesava,sam ću si sendvič složit...okrenem se i onda čujem onaj govor,onak kroz nos "ahaa,seendviič!!...evo,samo malo..." oke,konačno je skužila..."eee,šeficeeee,kolko košta cekinovaaa?... šeficeee?....šeficeee?!..." marš.odem doma i pojedem nekakav čips koji stoji u ladici već sto godina.onda bi možda trebalo i učiti nekaj.povijest.boli me glava samo dok gledam knjigu.sad mi se još i piša...ma super...

- 21:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.04.2005.

8o-7ičfb78ć

jebemti,kako mi se ništa neda...a morao bih geografiju biflati...i budem,samo kak?....tolko mi je dosadno i ništa mi se neda da je to za poludjet....svi se tako osjećaju....evo,npr.,ja sad sjedim za kompom i skidam si skinove za windows media player....pa ne može mi bit dosadnije....jedva čekam subotu...frend ima rođendan,valjda će biti neki tulum....našo sam si novo društvance s kojim izlazim...ovaj jedan me nervira, pa ono...nije da više neću nikad s njima ić nekud,samo subotom mi se neda s njima...dosadno mi je....i subotom,i sad...al brijem da mi više subotom neće bit dosadno....samo tijekom tjedna...

- 14:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.04.2005.

dillema

nećkam se.ne znam da li da se maknem iz ovog sranja u koje sam zapao i da si sam složim sreću,il da ostanem tu di sam.upućeniji će znat o chemu je riječ...ako se maknem,povući ću još nekoga i to će značiti da ću nekog trećeg na neki način iznevjeriti...a ako to ne učinim,ni ja ni ova druga osoba nećemo biti zadovoljni...mislim da ću ostati,ali i otići,ali bez znanja ovih koji bi to mogli krivo shvatiti.

- 21:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.04.2005.

želim samo da sviraaam,da se otkačim...

upravo u ovom trenutku dok ovo pišem žderem salamu i krastavce...mmmmm....e,ništa mi se ne radi.... tako sam prokleto lijen...trebao bih učiti ili raditi ne znam kaj al neeee,kaj bi...sjednem za stol,otvorim knjigu,pogledam oko sebe i vidim,gitara.pa dobro,ak si malo odsviram,nebum dugo,reko...je,ona stvar nebum dugo...na kraju je ispalo da sam svirao tri sata...jel znate vi kolko je to vremena?!180 debilnih minuta!!!i još sam onda gledao telku itd...ma sranje...

želim samo da sviraaam,da se otkačim,i to je sve...

- 22:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.04.2005.

baš "super"!!!

dan mi nije mogao savršenije početi...jučer navečer se nabrijavam na taj kros i probudim se danas u pol jedanajst...jebemti mobitel i sat i sve...glupa motorola neće zvoniti još od bliskog susreta sa zidom neki dan...a i ne čuju me ljudi dok pričam s njima...oće ko kupit?uglavnom,sad sam se switchao na neki siemens razlupani,al bar zvoni i sve radi...i tako ja nisam išao na kros...baš fino...pa dobro,bolje za konkurenciju,sad je netko drugi prvi...jedina oke stvar koja se dogodila je ta kaj se flayo konačno sjetio poslati slike na mail pa sam ipak zadovoljan zbog nečega...sutra radni dan...pada kiša...ak već pada tolko, da se bar onda svi podavimo,nek napada tolko da budu poplave...nervira me kad malo pada pa stane pa opet pada pa stane itd...da je bar neki tulum sad u narednih par dana...jučer navečer sam se dosadno proveo pred kompom...nisam bio vani...baš mi treba neka fešta...

- 17:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 09.04.2005.

that boring thing called boredom

AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAARRRRRRRRGGGGGGGGGGGGGHHHHHHHHHHHH!!!!!!


kako mi je dosadno!!! ovo je prva subota nakon njih ne znam kolko da sam doma. i to zato kaj sam trebao učiti...a nisam.ajd,bio sam danas na probi s bendom,bili smo svirali s još jednim frendovima koji isto imaju bend i tako...malo smo se zafrkavali,bilo je baš ok.sve dok nije počela padati kiša.to me dotuklo.više nisam imao volju ni za čim.al dobro.naučio sam solažu apachea (shadows),pa sam za to vrijeme (u koje sam trebao učiti) ipak napravio nešto...eh,sutra se moram probudit oko 6...idem na onaj proklet kros na jarun...koji me vrag tjerao da idem na to...flajo mi još nije poslao slike...idem ga ubiti...

- 21:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 08.04.2005.

no inspiration or conspiracy of agent smith

neam kaj pametno za pisat.niš se ne događa!!! kaje ovo?!?! sutra imamo probu s frendovim bendom,malo zajebancije i tak...can't wait...lijen sam...niš mi se neda...samo sjedim u onom istom prokletom pletenom stolcu i mrdam po joysticku....ne po onom joysticku,perverznjaci!!! igram pes4 na plejstejšnu.kupijo sam si stama i thurama...baš zakon.superjaka mi je momčad sad.uglavnom,dosadu kratim (pre)čestim odlascima na net i čekanjem da mi izvjesna osoba po imenu flayo pošalje sliku moje gitare na mail jer ja digitalca nemam....čini mi se da mi se brajo zaljubio....nešto brlja o tromjesečnici na svom blogu,a smijo se collinu dok mu je reko da će zdurat do sedmog mjeseca....vidjet ćemo,vidjet ćemo....gladan sam...

- 19:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 06.04.2005.

p.s.

e da,još uvijek mislim da Svijet nije Svijet i da postoji nekaj drugo,nekaj tipa Matrice.sad ću se samo truditi učiniti tu Matricu malo boljom i nekim okruženjem u kojem mogu normalno živjeti.

- 22:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

okejness

postao sam si jako dobar sa jednom osobom s kojom sam dosad bio samo poznanik,a on je tak,šašav i to...nekak me inspirira,pa očekujte od mene više energije ubuduće.i ja sam smotan i zafrkant (kaj nebi mogli zaključiti po ovim mojim postovima) i bit ću još "gori".to je dobro,ne? osjećam neko poboljšanje.


p.s. marina,daj mi konačno adresu tog svog bloga.ipak si se odlučio napravit blog,jel flayo?

- 22:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 05.04.2005.

uhvatilo me

još uvijek se pokušavam izvuči iz prokletog Svijeta.kao da se cijeli Svemir urotio protiv mene.ili je Agent Smith počeo sumnjati pa mi sve malo po malo otežava.kao da sve radi kontra,samo da mi bude sve teže. želim se probuditi!!! dosta mi je ove Iluzije zvane Svijet.što više razmišljam o tome,sve mi se više čini da ustvari Svijet ne postoji,da je sve varka.da! sve je to samo veliki pokrov koji služi da bi nam prekrio oči i koji služi da se ne bismo pobunili.mrzim ovo mjesto.

- 17:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.04.2005.

samo ovdje ne

ponekad mi se čini da sam sam.da nitko nije tu,da su svi...daleko.odnosno,da sam ja daleko.taj Osjećaj postane toliko nepodnošljiv da bih jednostavno samo uzeo šaku nekih tableta i nagutao ih se.rastrgan sam između dvije strane.želim se probuditi,a opet,želim sanjati.želim sanjati o tome kako ću se probuditi.ali ne iz sna,iz Života...jer Život mi se ne sviđa.sviđa mi se pomisao da bih se mogao jednom samo probuditi i ne bih se više nalazio u svojoj sobi,ne bih se nalazio više na ovom Svijetu.bio bih negdje...drugdje.samo ovdje ne...samo ovdje ne...

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 02.04.2005.

put

put ekscesa vodi do tornja mudrosti. - w. blake

zadovoljstvo zadovoljavanja divljačkog instinkta,neobuzdanog od strane ega,je neusporedivo intenzivnije od onog zadovoljavanja svog mirnog,obuzdanog instinkta.razlog tomu je postojanje razloga koji nam brani mnogo više mogućnosti zadovoljavanja. - s. freud

ako vjerujete u svjetlo,to je zbog tame,
ako vjerujete u sreću,to je zbog nesreće,
ako vjerujete u boga,morate vjerovati i u vraga. - otac x (egzorcist,crkva notre dame,pariz)

- 19:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

    matrixbanner

    ...odskoči mi iz mreže sanja i toplinu ovog jutra ponesi u plavilo beskraja...potom me nađi u zaljevu trećeg neba,u dugi samoće,u zriku dječjih očiju,i upregni u bijela kola tišine...

Linkovi

    How many rivers do we have to cross,
    Before we can talk to the boss?
    All that we got, it seems we have lost;
    We must have really paid the cost...

    You Laugh At Me Because I'm Different,
    I Laugh At You Because You're All The Same...

    ----------------------------
    He is the one God Who Has No Partner. Nothing is like Him. He is the Creator, not created, nor a part of his creation. He is All-Powerfull, absolutely Just.


    man



    ako vjerujete u svjetlo,to je zbog tame,
    ako vjerujete u sreću,to je zbog nesreće,
    ako vjerujete u boga,morate vjerovati i u vraga. -
    otac x (egzorcist,crkva notre dame,pariz)



    JA SE SAMO ŽELIM PROBUDITI!!!

    ----------------------------

    Edgar Allan Poe - Gavran


    1. Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
    Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
    Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
    Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
    "To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše" ,
    Samo to i ništa više.

    2.

    Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru bješe kasno
    Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
    Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
    Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
    Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
    Ah, nje sada nema više.

    3.

    Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
    Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
    Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
    "Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
    Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
    Samo to je, ništa više."

    4.

    Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
    "Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
    Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
    Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
    Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
    Mrak je tamo, ništa više.

    5.

    Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
    Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
    Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
    Rečena je riječ jedina, šapnuta od zvuka kiše:
    "Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
    Samo to i ništa više.

    6.

    Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
    Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
    "Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
    Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
    Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
    Vjetar to je, ništa više.

    7.

    Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
    Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
    Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
    S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
    I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
    Sleti, sjede, ništa više.

    8.

    Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
    Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
    "Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
    Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
    Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
    Reče Gavran: "Nikad više".

    9.

    Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
    Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
    Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
    Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
    Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
    S tim imenom "Nikad više".

    10.

    Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
    Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
    To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
    Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
    Otići će i on kao nade što me ostaviše".
    Tad će Gavran "Nikad više".

    11.

    Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
    "Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
    Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
    Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
    U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
    Od "nikada-nikad više".

    12.

    Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
    Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
    Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
    Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
    Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
    Grakćuć stalno: "Nikad više".

    13.

    Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
    Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
    Tako misleć misli one, pustih glavu da mi klone
    I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
    Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
    Ona neće nikad više.

    14.

    Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
    Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
    "Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
    Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
    Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
    Rače Gavran: "Nikad više".

    15.

    "Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
    Da li te je vrag poslo, il te bure izbaciše
    Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
    U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
    Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
    Reče Gavran: "Nikad više".

    16.

    "Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
    Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
    Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
    Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
    Lenoru, od koje me rastaviše?"
    Reče Gavran: "Nikad više".

    17.

    "Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
    "U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
    Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
    Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
    Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
    Reče Gavran: "Nikad više".

    18.

    I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
    Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
    Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
    Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
    Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
    Ustat neće - nikad više!