what lies beneath...

četvrtak, 31.03.2005.

leptir

imao je san.imao je san o leptiru.u snu je bio taj leptir.bio je vrlo stvaran.kad bi se probudio,nije bio siguran,je li čovjek koji sanja da je leptir....ili je li leptir koji sanja da je čovjek...u taj čas se nešto zbilo. kroz prozor kraj kojeg je stajao je proletio čovjek i pucao u svoje progonitelje.ušli su za njim i pucali po tom čovjeku.nitko nije obraćao pozornost na njega.no ipak je,šutke,pokazao rukom onom progonjenom, kamo da se sakrije,i kuda da pobjegne.progonitelji kao da su ga tek sada primjetili te podignu svoje pištolje prema njemu i počnu pucati.ustvari on nije bio čovjek koji sanja da je leptir.nije bio ni leptir koji sanja da je čovjek.nije bio ni jedno ni drugo.a opet,bio je oboje.

- 20:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.03.2005.

šuma

osjećam se tupo kad prolazim kroz tu šumu zvanu Život od čijih se krošnji ne nazire Svjetlo...osjećam se tupo i sve mi je nekako čudno i prazno,kao da to nije to.i nije.ovo je sve samo ne to.Život je samo obična prazna ljuštura koja se pretvara da je to što jest i vara nas koji živimo u Njemu.seronja...

- 12:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.03.2005.

Neznanje

ne znati ništa...to Neznanje je glupa stvar,a istodobno i toliko dobra stvar...u nekim situacijama je dobro,u nekima baš i ne...u obrazovanju,recimo,tjeraju vas da svoje Neznanje svedete na što niži nivo,i tu je to ok,ali tu su i one druge situacije,one životne,kad je neke stvari bolje ne znati.naravno,postoje i momenti kad ne želimo znati...za to je Život kriv,jer komplicira stvari bez-veze...ne znati...uostalom,Svijet je kriv za te naše želje za Neznanjem.možda kad nebi bio pun Prijevare,Osvete i Mržnje,možda bismo željeli znati? ionako se Svijet trudi da ne znamo...to se odnosi na Smisao,naravno...mislim,da znamo Smisao, Život bi izgubio taj Smisao...možda je bolje tako?...možda nas Svijet samo želi zaštiti.možda bi,kad bismo sve znali,Kaos preuzeo stvari u svoje ruke i uništio nas...odnosno,nebi nas on uništio,on bi nas naveo da uništimo jedni druge i sebe same...ne želim znati...

- 17:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.03.2005.

is that called routine?

jutro je.ustajem,tuširam se,perem zube.zatim silazim dolje i pripremam si doručak.mmm,palačinke...e da,i fini zeleni čaj...završavam s doručkom i perem prljavo posuđe.odlazim na kat i oblačim svoje odijelo.uredno si češljam kosu,uvijek na desnu stranu,ne želim niti jednu jedinu vlas ukrivo...zatim obuvam svoje crne cipele i spremam si aktovku.uzimam si ključeve i odlazim na posao.stižem na posao i sjedam u svoj ured gdje potpisujem razna izvješća i papire sve do kraja radnog vremena.no ja sam radoholičar pa ću još malo ostati...deset je sati,idem doma.sjedam u auto i vraćam se doma.skrenem lijevo,vozim malo ravno, skrenem desno,vozim ravno,evo me.ulazim u kuću,svlačim odijelo,oblačim piđamu,gasim sva svjetla u kući i idem u krevet.spavam.jutro je.ustajem,tuširam se,perem zube.zatim silazim dolje i pripremam si doručak.mmm,palačinke...e da,i fini zeleni čaj...završavam s doručkom i perem prljavo posuđe.odlazim na kat i oblačim svoje odijelo.uredno si češljam kosu,uvijek na desnu stranu,ne želim niti jednu jedinu vlas ukrivo...zatim obuvam svoje crne cipele i spremam si aktovku.uzimam si ključeve i odlazim na posao.stižem na posao i sjedam u svoj ured gdje potpisujem razna izvješća i papire sve do kraja radnog vremena.no ja sam radoholičar pa ću još malo ostati...deset je sati,idem doma.sjedam u auto i vraćam se doma.skrenem lijevo,vozim malo ravno, skrenem desno,vozim ravno,evo me.ulazim u kuću,svlačim odijelo,oblačim piđamu,gasim sva svjetla u kući i idem u krevet.spavam.jutro je.ustajem,tuširam se,perem zube.zatim silazim dolje i pripremam si doručak.mmm,palačinke...e da,i fini zeleni čaj...završavam s doručkom i perem prljavo posuđe.odlazim na kat i oblačim svoje odijelo.uredno si češljam kosu,uvijek na desnu stranu,ne želim niti jednu jedinu vlas ukrivo...zatim obuvam svoje crne cipele i spremam si aktovku.uzimam si ključeve i odlazim na posao.stižem na posao i sjedam u svoj ured gdje potpisujem razna izvješća i papire sve do kraja radnog vremena.no ja sam radoholičar pa ću još malo ostati...deset je sati,idem doma.sjedam u auto i vraćam se doma.skrenem lijevo,vozim malo ravno, skrenem desno,vozim ravno,evo me.ulazim u kuću,svlačim odijelo,oblačim piđamu,gasim sva svjetla u kući i idem u krevet.spavam..........

- 17:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 16.03.2005.

Ludost i Kaos

prokleto Lud...osjećam se tako prokleto Lud...pa Ludost je zakon...ubuduće samo s njom idem van...ona glupa Tuga me samo deprimira...Ludost i Kaos,Ludost i Kaos...uuu,kako će nam dobro biti...prvo se idemo našaliti sa Svijetom...on je tako uštogljen...treba mu malo Zabave.pa da,pa pozvat ću Zabavu da dođe s nama,kakva bi to zabava bila bez njezina veličanstva Zabave?...a ona Mržnja me toliko živcira... joj, joj, joj, mrzim ovo,mrzim ono...mislim da ću svratiti do nje i malo joj unerediti stan...ionako mrzi sav taj namještaj...uzet ću joj televizor kad ga toliko mrzi...možda ima neka reportaža o mom tsunamiju... hmmm,nekako mi se čini premirno...zašto ne bih onoj svojoj tupavoj susjedi Gluposti poslao neki tornadić?...pa da, baš sam se dobro sjetio...one njezine cvjetne gredice su baš glupe...a onaj glupan Mjesec se zapalio za nju...hmph,kakav idiot...o gle,Ludost je stigla...

- 08:32 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 15.03.2005.

jesam li sam?...

Sami? jesmo li Sami? mislim da jesmo.čak i kad je puno ljudi oko nas,čak i onda kad smo u centru pažnje, osjećamo se Sami...ali,zašto priznati?...pa Svijet će te bolje prihvatiti budeš li veseo i bezbrižan...zatomi osjećaje Samoće,osjećaje Tuge...osjećaje Mržnje...don't worry,be happy...aha,da...bilo bi dobro da je stvarno tako...ipak živimo u Svijetu koji i nije tako bezbrižan i veseo kako bi trebao biti.da je Svijet bolji, možda bismo se i mi bolje osjećali.no,Samoća je ponekad dobra stvar.tko će ti bolje objasniti neke stvari
od tebe samog? tko je jedina osoba kojoj možeš beskrajno vjerovati ako ne ti sam? tko će te uvijek saslušati,tko će ti dati najbojli savjet? ti sam.zato treba pažljivo birati koga pustiti u Život i pažljivo birati trenutke kad trebaš biti Sam...jer Samoća je dobra stvar...prokleto dobra stvar...

- 18:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.03.2005.

je li sve samo iluzija?...

zašto smo mi ovdje? tko nas je tu stavio? i najvažnije,zašto jesmo? ovaj Život nudi previše pitanja,a premalo odgovora.postoje li izvanzemaljci? postoji li bog? s nekakvim razlogom smo stavljeni na zemlju,i s nekakvim razlogom živimo,no s kojim? umoran sam od traženja Smisla...zašto mora biti toliko prokleto teško?...ah da,da nije teško,nebi to bio Život...nebi imalo Smisla Živjeti...je li išta od ovog stvarno?...je li Život stvaran?...možda i nije.možda je sve samo Iluzija...Iluzija koju nam je servirao Kaos da odvrati pažnju s onoga što stvarno radi...traži Smisao...uostalom,kao i mi...

- 17:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.03.2005.

kaos...

imao je dug,crni,kožni kaput.crna kosa,poput ugljena,i te prazne,sive,hladne oči...oko njega tama,rasulo...svijet više nije ono što je bio prije...ni Život više nije ono što je bio prije...sve se promijenilo...sada mu se druge stvari motaju po glavi...nema više Sreće...prolazio je pustim ulicama svog grada gledajući ravno ispred sebe,ne obazirući se na rijetke mutne prilike koje su stajale na rijetkim uglovima rijetkih zgrada koje su još stajale...nebo je uništeno...ni Sunca više nema...samo nekakav otužan sumrak...bio je zaokupljen mislima,no daleko od toga da nije zamjećivao sav taj Užas oko sebe...i bio je na oprezu...napokon,bilo bi glupo biti nesmotren nakon svega što se dogodilo...Ludilo,Kaos i Strava su sad vladali...i nitko ih ne može spriječiti...nitko...osim Nade...a Nada umire posljednja...

- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

what is the matrix?

pitaju me ljudi zakaj mi je matrix najdraži film.vjerojatno zato kaj vjerujem da postoji nešto više,neki viši cilj,neki Smisao.ta trilogija na neki način simbolizira buđenje iz sna zvanog Život.i ne mogu se othrvati osjećaju da ovo nije to što bi trebalo biti,da Život sam po sebi nije Život.volim takve filmove koje imaju neku dublju misao ispod površine pune akcije.niste se pitali kako bi bilo da je matrica stvarna? što ako jest? pa mogu vam reći samo što bih učinio da je meni morpheus ponudio plavu ili crvenu pilulu.uzeo bih tu prokletu crvenu...

- 11:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 12.03.2005.

život ili žica?

pukla mi je žica na gitari.jel to nekak povezano s Životom? jel to znači da pucam po šavovima? pa glava mi i je malo prepuna....

- 16:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

kad dođe vrijeme,bit ću sretan

ponekad se pitam kaj se dogodi kad umreš.jel jednostavno nestaneš ili...pretpostavljam da se nakon nekog vremena "duša" smiri i premjesti u novo tijelo,odnosno,ponovno se rodimo.možda ćete misliti da sam malo previše morbidan,kad me toliko intrigira pitanje Smrti i takve stvari,ali to nije zato što se bojim umrijeti,nego zato što me Smrt fascinira.ima previše pitanja u vezi Smrti i previše ih je neodgovorenih.kaj vas nikad nije interesiralo kako bi to bilo na vašem sprovodu? tko bi došao,tko bi plakao?...to me oduvijek zanimalo...inače sam jako vedra i nasmijana osoba i ne volim se pretvarati,ali ovako razmišljam cijeli Život. uz sitne izmjene...što je ustvari smisao ove prazne ljušture koju zovemo Život? obrazovati se,zasnovati obitelj i...umrijeti? pa ipak postoji ona "samo se umrijeti mora"....

- 13:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

happy thoughts?

deathtree

baš sam se jučer pitao kako bi to ustvari bilo da negdje postoji nekakav paralelni svemir u kojem je sve obrnuto od onog kakvo je ovdje,sada,i kakvo poznajemo i kakve sebe poznajemo.ne znam kaj me potaknulo na takvo razmišljanje,vjerojatno to kaj sam se jedno jutro probudio i sve mi je nekak bilo drugačije.kao da sam cijeli život spavao i to jutro se jednostavno probudio.ali za stvarno probudio.kao da sam imao više energije i drukčije sam razmišljao,nekako depresivno...ne znam kak to ide jedno s drugim,ono,više energije i teška depra...tako nekad znam prelaziti cestu i samo razmišljati kako bi bilo da se jednostavno bacim pod kamion...a onda se sjetim da još nisam prošao neku igricu na playstationu.ista stvar dok idem nekud sa starcima s autom.vozimo se po autocesti,ja uvijek sjedim naprijed,i odjednom osjetim jak poriv da otvorim vrata i bacim se.pa ipak,još sam tu.

- 12:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

    matrixbanner

    ...odskoči mi iz mreže sanja i toplinu ovog jutra ponesi u plavilo beskraja...potom me nađi u zaljevu trećeg neba,u dugi samoće,u zriku dječjih očiju,i upregni u bijela kola tišine...

Linkovi

    How many rivers do we have to cross,
    Before we can talk to the boss?
    All that we got, it seems we have lost;
    We must have really paid the cost...

    You Laugh At Me Because I'm Different,
    I Laugh At You Because You're All The Same...

    ----------------------------
    He is the one God Who Has No Partner. Nothing is like Him. He is the Creator, not created, nor a part of his creation. He is All-Powerfull, absolutely Just.


    man



    ako vjerujete u svjetlo,to je zbog tame,
    ako vjerujete u sreću,to je zbog nesreće,
    ako vjerujete u boga,morate vjerovati i u vraga. -
    otac x (egzorcist,crkva notre dame,pariz)



    JA SE SAMO ŽELIM PROBUDITI!!!

    ----------------------------

    Edgar Allan Poe - Gavran


    1. Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
    Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
    Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
    Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
    "To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše" ,
    Samo to i ništa više.

    2.

    Ah, da, još se sjećam jasno, u decembru bješe kasno
    Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
    Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
    Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
    Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
    Ah, nje sada nema više.

    3.

    Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
    Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
    Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
    "Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
    Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
    Samo to je, ništa više."

    4.

    Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
    "Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
    Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
    Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
    Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
    Mrak je tamo, ništa više.

    5.

    Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
    Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
    Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
    Rečena je riječ jedina, šapnuta od zvuka kiše:
    "Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
    Samo to i ništa više.

    6.

    Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
    Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
    "Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
    Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
    Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
    Vjetar to je, ništa više.

    7.

    Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
    Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
    Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
    S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
    I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
    Sleti, sjede, ništa više.

    8.

    Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
    Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
    "Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
    Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
    Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
    Reče Gavran: "Nikad više".

    9.

    Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
    Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
    Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
    Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
    Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
    S tim imenom "Nikad više".

    10.

    Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
    Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
    To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
    Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
    Otići će i on kao nade što me ostaviše".
    Tad će Gavran "Nikad više".

    11.

    Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
    "Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
    Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
    Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
    U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
    Od "nikada-nikad više".

    12.

    Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
    Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
    Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
    Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
    Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
    Grakćuć stalno: "Nikad više".

    13.

    Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
    Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
    Tako misleć misli one, pustih glavu da mi klone
    I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
    Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
    Ona neće nikad više.

    14.

    Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
    Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
    "Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
    Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
    Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
    Rače Gavran: "Nikad više".

    15.

    "Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
    Da li te je vrag poslo, il te bure izbaciše
    Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
    U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
    Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
    Reče Gavran: "Nikad više".

    16.

    "Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
    Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
    Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
    Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
    Lenoru, od koje me rastaviše?"
    Reče Gavran: "Nikad više".

    17.

    "Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
    "U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
    Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
    Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
    Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
    Reče Gavran: "Nikad više".

    18.

    I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
    Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
    Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
    Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
    Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
    Ustat neće - nikad više!