imao je dug,crni,kožni kaput.crna kosa,poput ugljena,i te prazne,sive,hladne oči...oko njega tama,rasulo...svijet više nije ono što je bio prije...ni Život više nije ono što je bio prije...sve se promijenilo...sada mu se druge stvari motaju po glavi...nema više Sreće...prolazio je pustim ulicama svog grada gledajući ravno ispred sebe,ne obazirući se na rijetke mutne prilike koje su stajale na rijetkim uglovima rijetkih zgrada koje su još stajale...nebo je uništeno...ni Sunca više nema...samo nekakav otužan sumrak...bio je zaokupljen mislima,no daleko od toga da nije zamjećivao sav taj Užas oko sebe...i bio je na oprezu...napokon,bilo bi glupo biti nesmotren nakon svega što se dogodilo...Ludilo,Kaos i Strava su sad vladali...i nitko ih ne može spriječiti...nitko...osim Nade...a Nada umire posljednja...
Post je objavljen 13.03.2005. u 21:20 sati.