Poznate face!

srijeda, 20.12.2006.

Mustafa Nadarević, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Mustafa
prezime: Nadarević
spol: muško
datum rođenja: 2.V.1943 u Banjoj Luci
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
supruga:
kći: Nadija Nadarević
kći: Nana Nadarević
sin: Ašo Nadarević (r.1991)

Film i TV:
"Balkan Inc." (2006) TV Serija .... Bero Filipovic
Nafaka (2006)
Druga strana Wellesa (2005)
"Duga mracna noc" (2005) TV Serija .... Spanac
Iluzija (2004) .... Ucitelj
Kod amidze Idriza (2004) .... Idriz
Druzba Isusova (2004) .... Castelan
Duga mracna noc (2004) .... Spanac
Heimkehr (2004) .... Vlado
Secret Passage (2004) .... Foscari's Informant
Na planincah (2003)
Prezimiti u Riu (2002) .... Grga
"Novo doba" (2002) TV Serija .... Petar Strukan
Kraljica noci (2001) .... Tomin otac
Polagana predaja (2001) .... Bankar Parac
No Man's Land (2001) .... Old Serbian soldier
Zivot sa zoharima (2000) (TV) .... Gazda
Je li jasno prijatelju? (2000).... Nikola
Cetverored (1999) .... Umiljati Kapetan
Hop, Skip & Jump (1999)
Transatlantik (1998)
Savrseni krug (1997) .... Hamza
Puska za uspavljivanje (1997) .... Karlo Stajner
Nausikaja (1996) .... Inspector Stevovic
Prepoznavanje (1996) (TV) .... Ana's Father
Gospa (1995) .... major Stovic
Isprani (1995) .... Otac
Vukovar se vraca kuci (1994)
Kontesa Dora (1993) .... Tuna, the driver
Dok nitko ne gleda (1993)
Srcna dama (1991) .... Boris
Prica iz Hrvatske (1991) .... Andrija
Djuka Begovic (1991) .... Mata
Praznik u Sarajevu (1991)
Captain America (1990) .... Tadzio's father
Gluvi barut (1990) .... Spanac
Doktorova noc (1990) (TV)
Adam ledolomak (1990)
"Zaboravljeni" (1990) TV Serija .... Martin
"Tudjinac" (1990) (mini) TV Serija
"Aleksa Santic" (1990) TV Serija
Glembajevi (1989) .... Leone Glembay
Kuduz (1989) .... Policajac Semso
Povratak Katarine Kozul (1989)
Klopka (1988) .... Sasa
Haustorce (1988) (TV)
"Vecernja zvona" (1988) TV Serija
Zaboravljeni (1988)
Ljubezni Blanke Kolak (1987).... Pavel
Vec vidjeno (1987) .... Mihailo
Hudodelci (1987) .... Ljuba Kurtovic
"Putovanje u Vucjak" (1986) TV Serija .... Vinko Benčina
"Price iz fabrike" (1986) TV Serija
Dobrovoljci (1986) .... Ginekolog
Vecernja zvona (1986) .... Matko
Pat pozicija (1986) (TV)
Poslednji skretnicar uzanog koloseka (1986)
Otac na sluzbenom putu (1985) .... Zijah Zijo Zulfikarpasic, daidza
Ljubavna pisma s predumisljajem (1985) .... Papageno
Nitko se nece smijati (1985) (TV) .... Milan
Horvatov izbor (1985) .... Vinko Bencina
The War Boy (1985) .... Mill manager
Lica i sudbine (1985) (TV)
Mala pljacka vlaka (1984) .... Paragraf
Zadarski memento (1984)
"Inspektor Vinko" (1984)TV Serija .... Referent Petar
U raljama zivota (1984)
"Stefica Cvek u raljama zivota" (1984) TV Serija
"Lazes, Melita" (1983) (mini) TV Serija .... Profesor Vadovec
Zlocin u skoli (1982)
Ukazanje Gospe u selu Grabovica (1982) (TV)
Miris dunja (1982) .... Mustafa
Kiklop (1982) .... Don Fernando
"Nepokoreni grad" (1981)TV Serija
"Velo misto" (1981) TV Serija .... Duje
"Punom parom" (1978) TV Serija
Tomo Bakran (1978) (TV)
"Macak pod sljemom" (1978) TV Serija
"Nikola Tesla" (1977) TV Series .... Fred
Timon (1973)
"Prosjaci i sinovi" (1971) TV Series .... Ivisa
"Fiskal" (1970) (mini) TV Series
Gravitacija ili fantasticna mladost cinovnika Borisa Horvata (1968) (as M. Nadarevic)

----------------------------------------------
Ekran

14.12.2006 19:21

Bard hrvatskog filma i teatra, kojega posljednjih tjedana gledamo kao Vilibalda S. Tončića u seriji "Kazalište u kući", bez dlake na jeziku komentira svoju karijeru, projekte i stanje u glumištu
Mustafa Nadarević: Tko bi me tražio stražnjice u ovim godinama?!
Autor RENATA LACKO

Gotovo su nepobrojive uloge što ih je Mustafa Nadarević odigrao u zagrebačkom HNK, na brojnim drugim kazališnim scenama ili na filmu, a ne broji ih ni on sam. Štoviše, reći će kako mnoge filmove u kojima igra još uvijek nije pogledao. Redateljski je u kazalištu debitirao u "Gavelli" davne 1992. s "Letom iznad kukavičjeg gnijezda", a nedavno je dobio "Tita Strozzija" za dramatizaciju i režiju "Hasanaginice". Iako ga kritika (do čijega mu mišljenja ionako nije previše stalo jer radi, kaže, za publiku) nije samo hvalila, češće mu je bila blagonaklona. Ipak, mnoge čudi zašto se teatarski bard okušava u serijama kakva je "Kazalište u kući" gdje igra Vilibalda S. Tončića.
Kad mi je Saša Runjić ponudio ulogu, premišljao sam se poput mlade koja se i bi i ne bi udavala objašnjava. Ali, kad sam čuo glumačku podjelu, pomislio sam kako je to sjajna ekipa s kojom želim raditi. I kad vidim svoje mlađe kolege u kadru, sretan sam jer znam da nisam pogriješio u procjeni. Mislim da će serija s vremenom dobiti na kvaliteti, opustit ćemo se, iako se, koliko sam čuo, ne možemo žaliti na gledanost prve epizode. Važno je da postoji dobar temelj u ljudima, a meni osobno najljepše je što mi nitko ne smeta i nitko mi ne ide na živce, a radna je atmosfera vrlo ugodna. Usto, producenti su poštovali i moje želje, nisam u svakoj epizodi pa tako imam vremena i za druge stvari.

EKRAN: Međutim, krimi serija "Balkan Inc." nije bila prihvaćena i mnogi su se pitali što je vama, bez obzira na to što ste svoj dio napravili dobro kao i uvijek, trebala uloga Filipovića?
NADAREVIĆ: Hvala na komplimentu. Serija je bila jako dobro napisana i mislim da se iz nje moglo mnogo više izvući. Kad razmatram neku ponudu, obično pitam kakva je podjela. Za "Balkan..." sam dobio lažnu informaciju, a kad sam potpisao ugovor i našao se u kadru s naturščikom koji se muči, nisam smio napraviti skandal, nego sam morao biti dobar da bih i njemu omogućio da bude dobar. Nisam dobar zbog sebe, nego zbog svojih partnera, a i oni su dobri da bih ja mogao biti dobar.

EKRAN: Vaši kolege tvrde da vas je užitak gledati pred kamerom jer se od vas i tada uči. Kako to da ste od prvog filma koji ste snimili 1968. imali jako dugačku pauzu, sve do 1982., do "Kiklopa"?
NADAREVIĆ: Kao mlad bio sam izvanredno neodgovoran. Već na mojim počecima počeli su mi ljudi govoriti da sam talentiran. A ja sam zaboravio da je talent bez rada ništav i puno godina nisam radio ni na sebi ni na ulogama. Promijenio sam se kad sam dobio kćer Nadiju iako ni danas nisam neka ozbiljna osoba. Odlučio sam raditi i zarađivati kao svaki drugi otac familije. Nisam htio da me se moje dijete srami. Nisam htio da kad djeca pričaju što su im roditelji, a moja kći kaže da sam glumac, nju pitaju a koji glumac? Prihvatio sam se posla i shvatio da je talent zapravo golema količina rada na sebi i na svojoj ulozi. Jer, tek kad si spreman, onda možeš biti opušten i igrati se bilo na sceni, bilo pred kamerom. Kad je glumac nespreman, ne gleda partnera u oči, ne sluša ga. Pa ni u životu ne slušamo druge. Ali kad ste spremni, čak i ako zaboravite tekst, dovoljno vam je slušati partnera i razgovarati s njim. No, to zahtijeva puno truda.

EKRAN: Da sad niste spomenuli kćer Nadiju, uopće ne bih znala da imate djece. O vama, vašoj obitelji, privatnom životu vrlo malo se zna, iako su zapravo vrlo popularne priče o privatnosti poznatih osoba.
NADAREVIĆ: Zna se sve. Onaj tko prati teatar i film zna puno o meni. Nisam nikad tajio da imam troje djece kćeri Nadiju i Nanu i sina Ašu. Ponosan sam na njih kao svaki roditelj, ali nisam nikad mislio da ih trebam uvlačiti na bilo koji način u svoj posao. Nadia će uskoro doktorirati povijest umjetnosti, Nana studira, a petnaestogodišnji Aša još ima vremena odabrati. Ne bude li talentiran za učenje, možda će se baviti nekim poslom u teatru ili na filmu, jer muškima je u našem poslu još kako-tako, a ženama strašno teško. Em nema dovoljno ženskih uloga, em smo mi muški katkad grozni pa te jadne glumice iskorištavamo na sve moguće načine, a one, jadne, počesto i pristaju na svašta. Mi smo muški čvršći i lakše to podnosimo, a i još uvijek nas nitko ne pita stražnjice... Dobro, tko bi mene i pitao u ovim godinama? Ozbiljno, mislim da su glumice koje uspijevaju uz solidnu karijeru imati i obitelj prave genijalke. Njihov je posao krvav i zahtijeva od njih puno energije i odricanja.

EKRAN: A vaša supruga....
NADAREVIĆ: Oprostite, ne volim govoriti o tome. To je moja intima i ja je nisam navikao otkrivati. Mogu vam reći koliko djece imam i što rade, ali s kim živim i kako, na to pitanje, mislim, ne moram odgovoriti.

EKRAN: U posljednjih dvadeset pet godina snimili ste više od trideset filmova čime ste među glumcima s najvećim brojem snimljenih filmova. Znate li točan broj?
NADAREVIĆ: Ne znam. I mislim da su neki mlađi glumci snimali više od mene, ali ja imam sreću da sam radio dosta filmova koji su bili poprilično gledani i filmova koji su bili u nominacijama ili dobivali nagrade. Iskreno, neki točan broj i ne zanima me. Ja živim za sutra. Ono sve što je prošlo lijepo je što je bilo i što sam doživio toliko godina. Masu svojih filmova nisam vidio i neću. Pamtim kako mi je na većini tih filmova bilo ugodno raditi jer su i ekipe i uvjeti bili izvrsni. Imam ja iskustva i s lošom produkcijom, ali moja "mašina zaborava za ružno" dobro radi pa se sjećam samo lijepih poslova.

EKRAN: S Antunom Vrdoljakom puno ste radili. Kako je to funkcioniralo s obzirom na to da je on u političkom smislu više desno orijentiran, a vi lijevo?
NADAREVIĆ: Smatram da je Tonči Vrdoljak režiser koji je napravio nekoliko nezaobilaznih filmova. On pak mene voli i poštuje kao glumca i kao čovjeka. Ali, uvijek razdvajam ono što je politika i ono što je posao. U ratno je vrijeme svatko bio angažiran u nekim strankama, ali inače, politika me uopće ne zanima. Mislim da su Hrvatsku obranili ljudi bez ikakve stranke, a moja stranka samo je jedna i ja stojim ispod samo jedne zastave, a to je teatar i publika. I ne simpatiziram nijedne koji su lopovi, lašci, prefriganti i smutljivci koji se brinu isključivo za svoju stražnjicu, a ne za narod koji ih je izabrao. Kod mene nema ni lijevih ni desnih. U mladosti sam imao iskustva s politikom i želim da ona sad ide mimo mene. Ako ste u bilo kojoj stranci, morate se vladati po njezinim zakonima. Naravno, antifašist sam i protiv bilo kakve tiranije ili razdvajanja ljudi po spolu, rasi, vjeri ili boji. Ljudi su za mene samo ljudi po svojoj čovječnosti i duhu.

EKRAN: Najbolje su vam uloge one u kojima su vaši likovi puni unutarnjih proturječnosti i koji, gotovo redovito, završe u ludnici. Jesu li vam takvi karakteri bliski pa ih je bilo lakše odigrati?
NADAREVIĆ: Izvanredno napisane uloge glumcu daju mogućnost da mu proradi glumačka mašta koju ja zovem bolest da budeš netko drugi. Kad čovjek odigra takve zavrnute likove, osjeća se poslije njih dosta umorno i dugo se treba odmarati da bi došao k sebi. A onda stigne premijera filma i gledajući ga ponovno se podsjetiš procesa koji si proživljavao kreirajući ulogu.

EKRAN: Dvije ste godine bili profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, zašto više niste?
NADAREVIĆ: Radio sam dvaput po godinu dana i nikad nisam birao, nego dobio već izabrane ljude. Nisam mogao ostati na Akademiji jer sam postajao gladan, doslovce nisam imao što jesti jer satnica od dva i pol sata nije dovoljna da desetak ljudi nečemu naučite. Kako sam trošio mnogo više sati, nije mi ostajalo vremena da zarađujem za život pa sam morao napustiti školu. Kad bih imao jako puno novca, našao bih istomišljenike i otvorili bismo glumačku školu. Situacija je u Zagrebu takva da se u angažman prima vrlo malo talentiranih, a više po vezama rodbinskim ili seksualnim. Prerijetko po kvaliteti. I zato je bolje da sam se povukao s Akademije.

EKRAN: Ako postoje svakojake veze, onda postoje i klanovi...
NADAREVIĆ: Da budemo načisto ima ih jako puno. Ja ih zovem kulturnom mafijom. Dogovora ima jako puno ja tebi, ti meni. Ja sam slobodni strijelac, ne pripadam nikakvom klanu, a imam samo jedan plan biti publici u planu. I tako svaku večer izlazim na scenu i nekoga ili fasciniram teatrom ili učinim da mu se teatar zgadi. Jer, svake večeri netko je u kazalištu prvi put. Nekom od njih se, kažu, onaj ćelavac sviđa, nekom ne, ali ja živim na taj način. Imam ja prijatelje, imam i drugove i kolege, ali nisam ni s kim u dogovorima.

EKRAN: Za predstavu "Hasanaginica", koju ste dramatizirali, režirali i u kojoj igrate glavnu ulogu, dobili ste nedavno nagradu "Tito Strozzi". Što mislite zašto vas i kritika nije jednoglasno hvalila?
NADAREVIĆ: Radim predstave za publiku. A čitajući kritiku, ta je publika, ne znam... bedasta, neobrazovana, glupa jer za predstavu nema ulaznica rasprodane su! Radeći predstave, još od "Leta...", za takvu publiku, uživam kao malo dijete koje je dobilo dugo željeni božićni poklon kad čujem njezine ovacije. A "Hasanaginice" sam se uhvatio jer smatram da je riječ o odličnoj melodrami kakvih nam fali. Za kritiku ne znam raditi predstavu. Kad budem radio za nju, bit će to predstava od malo mraka, malo svjetla, malo projekcija i malo ezoterije koja je jako uzbuđuje. Zasad radim samo "banalne" predstave koje se sviđaju ljudima u gledalištu.

utorak, 19.12.2006.

Jagoda Antunac-Katić, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Jagoda
prezime: Antunac
spol: žensko
datum rođenja: ?? 1938
datum smrti: 16.V.1987 u Zagrebu
zanimanje: glumica
suprug:

Film i TV:
"Inspektor Vinko" (1984) TV Serija .... Tajnica Bosa
"Gruntovcani" (1975) TV Serija

ponedjeljak, 18.12.2006.

mr. sc. Dinko Čutura, načelnik Vojnog muzeja

OSNOVNI PODACI
ime: Dinko
prezime: Čutura
spol: muško
datum rođenja: 16.I.1959 u Mostaru
zanimanje:
trenutno prebivalište: Zagreb
kontakt: Vlaška 87, 10000 Zagreb,
Telefon: +385 (1) 4568 317
Telefon: +385 (1) 4568 951
Telefaks: +385 (1) 4568 317
tel./faks 01/4568-714,
e-mail: dinko.cutura@morh.hr

Film i TV:
Holding (2001) .... Blizanac 2 (Boris)
"Putovanje u Vucjak" (1986) (mini) TV Series
"Nepokoreni grad" (2 episodes, 1981)

Knjige:
Cutura, Dinko.
Bljesak Oluje .
Zagreb : Ministarstvo kulture RH, 2005.

četvrtak, 14.12.2006.

Urša Raukar, glumica

OSNOVNI PODACI
ime: Neda
prezime: Gamulin
spol: žensko
datum rođenja: 18.V.1960 u Zagrebu
zanimanje:
trenutno prebivalište:
suprug:

Film i TV:
Moram spavat, andjele (2007)
Libertas (2006)
"Bumerang" (2005) TV Serija.... Financijska Policajka
Snivaj, zlato moje (2005) .... Blanka
Sedma kronika (1996)
Zona sudbine (1992)
Ljeto za sjecanje (1990)

-------------------------------------------
Urša Raukar

Rođena sam "davne" 1960. u ovom lijepom gradu Zagrebu. Tu sam završila Klasičnu gimnaziju, srednju glazbenu i Kazališnu akademiju.I od diplome 1983., stalno sam zaposlena u ovom, meni najdražem, kazalištu.
U dvadeset godina u ZeKaeM-u odigrala sam pedesetak uloga, od malih epizoda do glavnih, Od Bake u "Igrajmo se Crvenkapice", Kraljice majmuna u "Knjizi o Džungli", gđe.Accousticus u "Č.P.G.A.", Jo u "Malim ženama do Penelope u "Odiseju i sinu", Elegantne dame u "Robertu Zuccu", Olge u "Tri sestre", Madame u "Kraljevu", Sirke u "Bijelom zecu". Radila sam sa Paolom Magellijem, Christianom Colinom, Januszom Kicom, Reneom Medvešekom, Vitom Tauferom, Ivicom Kunčevićem i mnogim drugim režiserima.
Povremeno sam radila na Ljetnim igrama u Dubrovniku ( posljednja je Pirandellov "Henrik četvrti" u režiji Nenni Delmestre, uloga Psihijatrice), snimala sam radio drame, povremeno na TV, i manje uloge na filmu, domaće produkcije i koprodukcije.
Sviram klavir i nešto malo harmoniku, i svako toliko pomislim da sam možda trebala otići na Glazbenu akademiju, a ne na Kazališnu, ali što je, tu je. Možda u sljedećom životu . . .
Prvenstveno sam kazališna glumica, vjerna ZeKaeM-u, u kojem živim svoj profesionalni život u vrhunskom ansamblu koji je stalni poticaj za daljnji rad i traženje.
ZKM
-------------------------------------------


Ekran

07.12.2006 19:35

Portret Pravim imenom Neda, glumica je u djetinjstvu od mame dobila nadimak Urša po vještici Uršuli Karapači
Vještičje ime Urše Raukar
Autor BOŽENA MATIJEVIĆ


U svojoj dosadašnjoj glumačkoj karijeri Urša Raukar je, ulazeći u mnoge karaktere likova te živeći na sceni njihove živote, privremeno nosila stotinjak različitih imena. Iz projekta u projekt zazivalo ju se drukčije, no čim bi uloga završila ona bi, naravno, opet postajala - Urša. Tako se predstavljala, tako joj se obraćalo...

Pod tim imenom samo je se i znalo. No pokaže li vam ta vitka crnokosa glumica (bez koje je bilo koju predstavu Zagrebačkog kazališta mladih teško zamisliti) svoju osobnu iskaznicu ili putovnicu, uslijedit će iznenađenje. Tamo od Urše ni traga ni glasa. Umjesto toga njezina svima dobro znanog imena pročitat ćete - Neda. A za tu zbrku nije kriva nikakva administrativna pogreška već Uršina, zapravo Nedina - mama.

Roditelji su mi nadjenuli ime Neda, ali kako sam od najranijeg djetinjstva bila iznimno živo dijete spremno na sve moguće nepodopštine mama me u jednom trenutku prozvala Urša po vještici Uršuli Karapači iz priče o "Vidonji, Dugonji i Trbonji". I otad se znam kao Urša. Porijeklo toga mog imena jako mi je simpatično jer su u mnogim pričama vještice često vrlo privlačna i zabavna bića čije nadnaravne sposobnosti dječju maštu najviše golicaju.

Usto, mislim da mi Urša puno bolje pristaje. Neda mi je potpuno strana. Zapravno, uopće ne znam što bih s tom Nedom. Kad me netko zazove tim imenom - ne reagiram. Jednom su me liječnici nakon operacije, htijući me probuditi iz narkoze, uporno zvali "Nedo, Nedo...!", a ja, ništa kroz smijeh je Urša Raukar u stanci pokusa nove predstave ZeKaeM-a posvećene profesoru Baltazaru otkrila svoju dvostrukost koja zna biti uzrokom kojekakvih komičnih zgoda, a ponekad i nevolja.

Recimo, u banci ili na nekim drugim šalterima zna joj se dogoditi da je, nakon što preda osobnu iskaznicu, pitaju je li ona možda sestra Urše Raukar jer joj je nevjerojatno slična. No, pošalje li joj netko paket na Uršu onda ga u pošti teško podiže. Obično tada slijedi objašnjavanje koje je dosad, na sreću, uvijek uspješno završavalo. A jedina osoba koja je Uršu zvala pravim krsnim imenom, i to Nedicom, bila je njezina pokojna baka Ladislava.

Joj, evo sad vam ne znam reći zna li moj 14-godišnji sin Luka da meni Urša nije pravo ime. Hm, pa valjda zna. Iako..., nisam baš sigurna na trenutak se Urša i sama našla u dvojbi, odmah nastavljajući kako je tijekom prve godine studija glume njezin kolega Ljubo Zečević uporno inzistirao da je zovu Neda. Neuspješno. Nije se primilo. Bilo kako bilo, Urša i Neda jedna s drugom žive skladno.

Nikad se pri upoznavanju nisam predstavila kao Neda, ali čim dođem u banku, poštu ili policiju automatski se potpisujem tim imenom. Valjda za to imam neki ugrađeni čip koji odmah odabere ispravnu stranu kad je birokracija u pitanju. Razmišljala sam o službenoj promjeni imena, odnosno o tome da i u svim dokumentima Nedu zamijenim Uršom, ali sam odustala. Činilo mi se da bih time ipak oduzela nešto od sebe kazala je glumica, koju u ZeKaeM-u trenutačno možete gledati u čak šest predstava: "Vrata do", "Skakavci", "Mala sirena", "Brat magarac", "Ana Karenjina" i od sutra "Baltazar".

Zanimljivo, Uršu tijekom svih tih glumačkih godina nikad nije zapalo da zaigra lik neke Nede, ali zato na scenu još izlazi kao - vještica. I to ne bilo kakva, već morska vještica koja zbog žudnje za vlašću u podmorju maloj sireni oduzima glas. Na kraju, kad smo sve objasnili i otkrili, Urša je još jednom, smijući se vragolasto, zakoplicirala cijelu priču rekavši:

Zamislite da svome pravom imenu dodam još i suprugovo prezime pa da na plakatu sutrašnje premijerne predstave umjesto Urša Raukar dadem napisati kako u Baltazaru razbojnicu, tetku-pletku i Božicu igra - Neda Gamulin. Svi bi u čudu pitali - tko je sad to?

srijeda, 13.12.2006.

Izet Hajdarhodžić, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Izet
prezime: Hajdarhodžić
spol: muško
datum rođenja: 29.XII.1929. u Trebinju
datum smrti: 12.12.2006. u Zagrebu
zanimanje: glumac

Film i TV:
"Putovanje u Vucjak" (1986) TV Serija
"Brisani prostor" (1985) TV Serija
Miris dunja (1982) .... Hamdibeg
Pad Italije (1981)
"Nepokoreni grad" (1981) TV Serija .... Vladimir Nazor
Okupacija u 26 slika (1978)
Posljednji podvig diverzanta Oblaka (1978)
Bravo maestro (1978) .... Blagoje Boric
Corkan i Svabica (1980) (TV) .... Corkan
"Nikola Tesla" (1977) TV Serija .... John O'Neill - Herald Tribune Editor
Predstava 'Hamleta' u Mrdusi Donjoj (1974) .... Jocin Otac
"Kuda idu divlje svinje" (1971) TV Serija .... Paganini
Kad cujes zvona (1969)
Moja strana sveta (1969)
Kaja, ubit cu te! (1967) .... redikul Ugo Bala
-----------------------------------------


12.12.2006 21:10


Umro glumac Izet Hajdarhodžić





ZAGREB - Istaknuti hrvatski glumac i pedagog Izet Hajdarhodžić umro je danas u Zagrebu nakon kratke i teške bolesti u 78. godini života, javila je pokojnikova obitelj.

Izet Hajdarhodžić rodio se 1929. u Trebinju. Diplomirao je 1957. na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. U svom umjetničkom radu istaknuo se karakternim ulogama, a posljednjih godina radio je u hrvatskoj diplomaciji.

Proslavio se ulogom Držićeva Skupa, kojega je dva desetljeća tumačio na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Dramskom kazalištu Gavella, i za kojega je dobio pregršt uglednih nagrada. Bio je, uz ostalo, umjetnički ravnatelj kazališta u Dubrovniku (1957.-1961; 1965.-1968.), glumac u Sarajevu (1961.-1963.), od 1968. član zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, a glumio je i u Teatru &TD. Bio je profesor glume na Akademiji dramskih umjetnosti a, igrao je i u filmovima i TV dramama.

(Hina)
---------------------------------------

Drach i Genda dobili Nazora, Hajdarhodžić 14. put - nije

Ministarstvo kulture objavilo je dobitnike Nagrade Vladimir Nazor za 2005. za životno djelo i godišnje nagrade za književnost, glazbu, filmsku umjetnost, likovne i primijenjene umjetnosti, kazališnu umjetnost te arhitekturu i urbanizam. Vanja Drach dobitnik je nagrade za životno djelo za kazališnu umjetnost, a godišnje nagrade Josip Genda. Nagradu nije dobio 14 puta nominirani Izet Hajdarhodžić koji se zbog toga danas protestnim pismom obratio javnosti u Jutarnjem listu.


Tekst naslovljen "Hajdarhodžić: 14 puta za Nazora - dosta je", prenosimo u cjelosti.



Goran Grgić, predsjednik Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, predložio me za ovogodišnju nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo. Dobio je od mene podatke o mom životu i umjetničkom radu te napisao obrazloženje uz svoj prijedlog. Sve je to službeno obavio u ime UDUH-a. Kao predsjednik Poyjerenstva za kazalište u Odboru za dodjelu nagrade "Vladimir Nazor", Grgić me potom obavijestio da je do roka za primanje prijedloga zaprimio još tri nominacije za nagradu za životno djelo te da će se Povjerenstvo u sastavu: Goran Grgić (predsjednik), Neva Rošić, Zvonimir Zoričić, Rene Medvešek, Ivica Boban i Želimir Mesarić sastati 17. svibnja i tajnim glasovanjem izabrati dobitnika.

Dana 18. svibnja u novom sastavu, bez Ivice Boban i Rene Medvešeka, a s Elvisom Bošnjakom i Brankom Cvitković umjesto njih, nije raspravljano o četiri službeno predložena kandidata, nego samo o meni i novom kandidatu koji je predložen tek na tom sastanku. Zakazan je novi sastanak za 24. svibnja, kojem se na samom kraju pridružio i Dragan Despot, direktor Drame HNK. Iako se ni sada ne zna je li on uopće čan tog povjerenstva, on se pridružo jednoglasnoj odluci da nagradu ne dobijem ja, nego kandidat kojeg su mi oni suprotstavili na sjednici 17. svibnja.

Naravno, Goran Grgić i njegovo povjerenstvo odlučno su odradili zadatak da ja ne smijem dobiti nagradu. Ni savjest, ni moral, ni pravila, ništa više tu nije bilo važno.

Prvi sam put kandidiran za Vladimira Nazora za životno djelo 1993. godine i ove godine mi je bila četrnaesta nominacija za tu najvišu državnu nagradu. Petnaestu jubilarnu, sramnu i ponižavajuću vratolomiju Goran i njegova družina neće morati izvoditi sljedeće godine. Svjestan da ne pripadam hrvatskom teatru, sam ću se iz njega ukloniti. Zaista mi tu nije mjesto. Grgić će me, molit ću lijepo, izbrisati iz članstva UDUH-a, a Dragan Despot prekrižiti na plakatu "Hasanaginice". To je sve što će oni morati obaviti.

Moram nešto reći o kolegi koji će ove godine dobiti nagradu "Vladimir Nazor"za životno djelo. To je moj dragi prijatelj, veliki glumac, umjetnik koji tu nagradu uistinu zaslužuje. I upravo zato ne zaslužuje da se njegovim imenom ovako ružno manipulira. On je jedan od najistaknutijih članova Drame HNK. Od onih Grgićevih sedam veličanstvenih četiri su glumci HNK, jedan je i direktor Drame, a drugi predsjednik Povjerenstva. Pa zar su zaista do te mjere izgubili pamet i svaki osjećaj morala i dostojanstva da na ovakav način uvlače u svoje prljave igre časno ime svog uvaženog kolege. Mogli su i bili su dužni, imali su za to nekoliko mjeseci vremena, uputiti u ime HNK sluzbeni prijedlog da njihov dugogodišnji zaslužni član dobije nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo.

Redom sva četiri člana dičnog Povjerenstva, članovi Drame HNK u Zagrebu Branka Cvitković, Zvonimirn Zoričić, Dragan Despot i Goran Grgić, bili su moji studenti na Akademiji dramskih umjetnosti. Sad se pitam gdje sam to griješio?

Ako se bilo tko iz Povjerenstva javi s nekom primjedbom na ovo što sam ovdje rekao, neću odgovarati. Dosta mi je i gadi mi se. Jedino zadržavam pravo da odgovorim ako se oglasi Neva Rošić.

Uostalom, vjerujem da će pribjeći starom hrvatskom odgovoru: šutjet će. Ionako će sve njihove gadarije proždrijeti hrvatska prazna glava zaborava.

Tek toliko.

Izet Hajdarhodžić
---------------------------------------
IZET HAJDARHODŽIĆ NAKON ISTEKA ČETVEROGODIŠNJEG MANDATA SAVJETNIKA ZA KULTURU U SKANDALOZNO VOĐENOM HRVATSKOM VELEPOSLANSTVU U MOSKVI

KOVAČEVIĆ ZASTUPA VLASTITU TAŠTINUýý
Igor LASIĆ
26. siječnja, 2006.

Bivši ministar prostornog uređenja Božo Kovačević svojedobno je po hitnom postupku imenovan za veleposlanika u Moskvi. Ja sam tada vjerovao da u Zagrebu znaju što rade. Sad se pitam jesu li tadašnji premijer i ministar vanjskih poslova ipak danas svjesni kakvu su medvjeđu uslugu Hrvatskoj napravili tim brzopletim imenovanjem. Naime, nikad nisam naišao na tako kompleksan dramski lik kao što je Božo Kovačević: to je osoba koja u sebi ujedinjuje zloću i zlobu, taštinu i netolerantnost, paranoičnu jarost i podmetačku podlost. Takvu osobu može živjeti samo jedan duboko frustriran i nesretan čovjek

verzija za tisak



- Četiri godine bili ste u Moskvi, istekao Vam je mandat savjetnika za kulturu Veleposlanstva RH i vratili ste se u Zagreb. Jeste li još uvijek u radnom odnosu s Ministarstvom vanjskih poslova, očekujete li neki novi angažman. Što trenutno radite ili pripremate?


- Nisam, hvala dragom Bogu, ni u kakvom radnom odnosu s dotičnim Ministarstvom i ne očekujem, opet hvala dragom Bogu, nikakve nove angažmane. U mirovini sam, imam preko 52 godine radnog staža. Trenutno ne radim ništa i - pripremam se.


- Za što se pripremate?


- Upravo sam ušao u sedamdeset sedmu. Prirodno je da se pripremam.


- Čega se dobrog najradije sjećate iz Rusije?


- Rusija je velika zemlja i sve je u njoj veliko, i dobro i zlo, i uspjesi i pogreške, i pobjede i porazi. Najveća vrijednost Rusije je ruski čovjek. Sve što se događa u ruskoj kulturi, sve s ljubavlju i bezgraničnim poštovanjem prati ruski čovjek. Koliko je u Moskvi teatara, koliko muzeja, koliko muzičkih i izložbenih dvorana, koliko dvoraca i spomenika kulture, koliko hramova - i sve to, svakog dana, po žegi i ciči, nakon napornog rada, u nepreglednoj koloni, ispunjavaju ruski ljudi, muškarci i žene, mladi i stari, djeca i vojnici. Od svih mojih osobina jednu u sebi najviše volim: uspio sam sačuvati sposobnost divljenja. A Rusija je zadivljujuća zemlja.


- A odnosi Rusija - Hrvatska?


- Tako i tako. Tek nekako. I svakako. Kulturni odnosi kao vjerojatno i svugdje, u stalnom usponu. Ako u Moskvi nekome kažeš da si iz Hrvatske, odmah će ti se prijateljski nasmiješiti uz obavezni dodatak: Da, mi Slaveni. Vjerojatno još ne znaju da u Hrvatskoj upravo otkrivaju da mi Slaveni zapravo nismo, da je hrvatsko slavenstvo laž i obmana, kakav Križanić, kakav Štrosmajer, sve je to tlapnja naših enciklopedista, koji su zapravo smeće i hrvatski povijesni otpad. Predsjednik Mesić, za vrijeme dok sam ja bio u Moskvi, dolazio je četiri puta, premijeri hrvatske Vlade, one prethodne i ove sadašnje, nisu bili nijednom. Očito da je Hrvatskoj daleko važniji Luksemburg od Rusije.


Hrvatski novinari o zbivanjima u Rusiji izvještavaju iz Londona i Washingtona, ponekad iz Zagreba, a skoro nikad iz Moskve, u koju tek tu i tamo zalutaju. O potezima iz Kremlja pišu kao da tamo još uvijek stoluje Staljin i njegovi komesari. Rusija je prostorno najveća zemlja svijeta, zemlja ogromne snage, svakovrsnih bogatstava i prirodnih ljepota. Hrvatskoj bi bilo od velike koristi da stalno unapređuje prijateljske odnose s Rusijom, umjesto da gaji kratkovidnu politiku ignorancije, pa i prezira prema svemu što se u toj zemlji događa i što iz nje do nas dopire. Zar Hrvatska uistinu mora pokorno slušati baš svaku komandu Zapada koliko smije i kako mora gledati na Istok? Na parove razbrojs i pogled uvijek i samo u jednom pravcu. Zar jedino tako i dokle tako?


Slučaj Vlaste Pavić


- Kako funkcionira hrvatsko Veleposlanstvo u Moskvi?


- Kad sam došao u Moskvu veleposlanik je bio Hido Biščević, kao iskusni diplomat. Biščević je sigurno i uspješno vodio ambasadu, pružajući svim diplomatima i službenicima inicijativu i slobodu u obavljanju posla. Vješto je koordinirao i nenametljivo kontrolirao sve poslove. Godinu i pol poslije mog dolaska u Moskvu Biščević je bio grubo povučen. Jedini pravi svjedok tog bezobzirnog i nedostojanstvenog postupka jest Hido Biščević i samo on može, ukoliko osjeti potrebu, o tome progovoriti.


Nakon toga, nešto manje od godinu dana, gluho doba za našu ambasadu u Moskvi. U Zagrebu se tražio i nije se nalazio novi ambasador. A onda je nastupio novi moment u tadašnjoj koalicijskoj Vladi. Trebalo je osloboditi ministarsko mjesto za novog predsjednika Liberalne stranke, pa je tadašnji ministar prostornog uređenja Božo Kovačević po hitnom postupku imenovan za veleposlanika u Moskvi. Ja sam tada vjerovao da u Zagrebu znaju što rade. Sad se pitam jesu li tadašnji premijer i ministar vanjskih poslova ipak danas svjesni kakvu su medvjeđu uslugu Hrvatskoj napravili tim brzopletim imenovanjem. Samo nekoliko mjeseci po dolasku u Moskvu pokazalo se tko je Božo Kovačević.


- Pa, možete li reći, tko je po vama Božo Kovačević?


- Znate, preko pedeset godina radio sam u teatru. Odigrao sam stotinjak uloga. Preko trideset i pet godina bio sam profesor glume na Akademiji dramske umjetnosti. U dva mandata bio sam i dekan na toj Akademiji, gdje je jedno vrijeme Božo Kovačević, kao vanjski suradnik, predavao sociologiju. Možete zamisliti koliko je dramskih tekstova prošlo kroz moje ruke, u potrazi za ulogama za mene i za moje studente. Vjerujte mi da nikad nisam naišao na tako kompleksan dramski lik kao što je Božo Kovačević. Osobu koja u sebi ujedinjuje zloću i zlobu, taštinu i netolerantnost, paranoičnu jarost i podmetačku podlost, grubost prema onima za koje misli da su mu potčinjeni i ulizništvo prema onima za koje zna da su mu nadčinjeni, takvu osobu u teatru je teško naći i prikazati. Takvu osobu može živjeti samo jedan duboko frustriran i nesretan čovjek.


- Jeste li bili u otvorenom sukobu s Kovačevićem? Znate li jesu li i drugi diplomati i službenici imali sličnih problema?


- S Kovačevićem sam bio u neprestanom sukobu. Neizmjerna je njegova netrpeljivost i mržnja, trebalo bi nekoliko ovakvih intervjua da samo nabrojim što je Kovačević činio meni i nekim drugim članovima Veleposlanstva. Opisat ću samo odnos Kovačevića prema gospođi Vlasti Pavić, donedavnoj zagrebačkoj gradonačelnici. Gospođa Pavić bila je četiri puta u Rusiji. Tek nekoliko mjeseci Kovačević je bio veleposlanik kad je zagrebačka gradonačelnica dolazila po drugi put u Moskvu. Između ostaloga, bio je predviđen i posjet Boljšom teatru, međutim, gospođa Pavić uspjela je dogovoriti veoma važan sastanak s jednim visoko rangiranim ruskim funkcionarom. Pošto se sastanak trebao održati upravo u vrijeme posjeta kazalištu, gradonačelnica je na vrijeme otkazala Boljšoj teatar i otišla na taj sastanak. To je pokrenulo lavinu taštine Bože Kovačevića i on je otvorio svoj mali privatni rat protiv Vlaste Pavić.


Početkom rujna 2004. zbio se onaj strašan događaj kad je u gradu Beslanu grupa terorista upala u školu, na proslavu prvog dana početka nove školske godine, i u neviđenom masakru poubijala ogroman broj roditelja i djece. Bila je to tragedija upravo biblijskih razmjera, koja je Rusiju zavila u crno i izazvala suosjećanje i sućut cijelog svijeta. Kovačević je bio na godišnjem odmoru u Hrvatskoj i nije se sjetio da na nekoliko dana prekine odmor i dođe u Rusiju. Sjetila se toga Vlasta Pavić, doletjela u Moskvu i zatim, u pratnji savjetnika Veleposlanstva za veze s javnošću, otputovala u Beslan, podijelila tugu s građanima nesretnoga grada i odmah, u ime grada Zagreba, ponudila da stotinu preživjele djece dođe u Hrvatsku i provedu odmor na moru, no Kovačević je stalno naglašavao da ta akcija nema nikakve veze s Veleposlanstvom...


Poništeni otkaz


- Jeste li o problemima s Kovačevićem obavještavali Ministarstvo vanjskih poslova? Je li o tome išta znao predsjednik RH, koji s Vladom dijeli ovlasti i odgovornosti u kreiranju hrvatske vanjske politike?


- Jasno da su svi bili obaviješteni o postupcima Kovačevića. U Ministarstvu sve su u detalje znali. Ja sam imao nekoliko sastanaka s predsjednikom Mesićem i svaki put ga upozorio na štetno i neodgovorno ponašanje Kovačevića. I svaki put je predsjednik dodao da ja nisam jedini koji tako govori, svi koji su s njim razgovarali o Boži Kovačeviću govorili su isto što i ja. I svaki put je predsjednik obećao da će o Kovačeviću razgovarati s prvim državnim tajnikom MVP-a, zaduženim za vanjskopolitička pitanja. Nije ni s kim razgovarao.


Koncem rujna 2004. g., dok sam bio na godišnjem odmoru u Hrvatskoj, u Moskvu je stiglo rješenje o prekidu mog radnog odnosa ugovornog diplomata s nalogom da hitno napustim Moskvu, deset mjeseci prije isteka mandata. Obavijestio sam o tome predsjednika RH i on je obećao da će o tome razgovarati s prvim državnim tajnikom MVP-a. Otišao sam u Moskvu i počeo se pakirati. Nakon nekoliko dana stiglo je novo rješenje kojim se poništava ono prvo rješenje o otkazu i određuje da ostajem u Moskvi do kraja mandata. S prvim državnim tajnikom, koji je ishodio drugo rješenje, ni ovog puta nije razgovarao predsjednik. S prvim državnim tajnikom razgovarao je moj advokat.


- Jeste li još koji put razgovarali s predsjednikom?


- Kad sam se prošlog ljeta, po isteku mandata, vratio u Zagreb ponovno sam razgovarao s predsjednikom i opet dobio od njega ono isto obećanje da će razgovarati s prvim državnim tajnikom. U listopadu sam razgovarao s obojicom savjetnika predsjednika za vanjsku politiku. Obojica su se sa mnom složili da Kovačevića treba povući iz Moskve. Sastavili su i kratku listu s nekoliko imena, koje će predložiti predsjedniku za izbor novog veleposlanika. I predsjedniku i njegovim vanjskopolitičkim savjetnicima rekao sam da ću, ukoliko se ništa ne riješi, javno progovoriti o svemu.


Smatram da je Moskva za Hrvatsku izuzetno važno diplomatsko odredište. Svi će se sa mnom složiti o tome, i predsjednik i njegovi savjetnici, svi oni koji nešto znaju o diplomaciji i svi oni koji o diplomaciji pojma nemaju, svi će reći: Moskva je važna i bit će još dugo veoma važna, voljeli je mi ili ne. I bit će veoma, veoma važno koga se tamo šalje da predstavlja Hrvatsku. Za to da će Hrvatsku još barem dvije godine predstavljati Božo Kovačević, za to on nije ni kriv ni odgovoran. Krivi su i odgovorni oni koji ga tamo drže i stalno podržavaju. Žao mi je što je među njima i predsjednik Mesić.


"Zaborav koji teče"



- I što mislite što će se dalje događati?


- Dalje se neće događati ništa. Zaborav. "Zaborav koji teče", napisao je o dvospolcima Viktor Ivančić. Da, Viktore, da, virus zaborava stalno se preobražava, neprestano mutira i prilagođava se i nema laži i prevare a da hrvatska glava ne objesi labrnju i gleda vas staklenim očima uz pitanje: o čemu vi to, gospodine?


- Tko Vas je u Moskvi zamijenio na mjestu savjetnika za kulturu?


- Službeno, koliko ja znam, nije me zamijenio nitko. Neslužbeno, možda me je ipak netko zamijenio. Naime, na to je mjesto Božo Kovačević postavio dosadašnju blagajnicu veleposlanstva, koja je sa svojim obrazovanjem zastala prije više od 20 godina kad je trebala postati duvna. Eto, tu je gospođu Božo uzdigao do povjerenice za kulturu i bogoštovlje (naime božoštovlje), te ona sada, uoči svakog crkvenog blagdana, organizira službu Božju, naravno ne u nekoj moskovskoj katoličkoj crkvi, nego upravo u veleposlanstvu, gdje dvoranu pretvori u doslovni crkveni prostor. Što vi mislite, kad bi papski nuncij želio održati misu, bi li u tu svrhu izabrao jednu od katoličkih crkava ili bi za to koristio vatikanski nuncijat, dakle službeno diplomatsko predstavništvo Svete Stolice u Moskvi?


- Nakon četiri godine provedene u Moskvi, kakvo Vam sada izgleda Hrvatska?


- Hrvatska je bajka, zemlja čudesnih priča i skaski. Ima u onoj poznatoj priči ona zločesta stara vještica, koju Ivica i Marica gurnu u vatru i ona lijepo izgori. Tako tu zlu babu sustigne pravedna kazna, a opet ima i ona dobra bakica i njena slatka unučica. Onda iz zasjede nastupa zločesti vuk koji obje, i bakicu i unučicu, u slast pojede. Ali ne može to tek tako završiti. Nailazi lovac Luka. Taj je Luka inače potpredsjednik lovačkog sabora, kojem je pak predsjednik naš poznati lovac na divljač i nejač. Lovac Luka ubije vuka, izvadi veliki nož i raspori zvijer od grla do genitalija. Bakica i unučica iskoče iz rasporenog trbuha i veselo otpjevaju puno lijepih pjesmica. A vuk završi kako i zaslužuje, bace ga na upravo novootvoreno odlagalište za otpad. Ima i ona priča s poučkom - basna o zečevima. Jedne ne baš dobre zečeve, čitavu porodicu zajedno s mladima, ubiju i bace na smeće. Drugi jedan zec, dobar i zaslužan, uživa u vlasti, slasti i masti, polako grickajući svoju zasluženo stečenu imovinu.


Eto, takva je bajkovita i pravno uređena zemlja Hrvatska. Sve prema zasluzi, jednima pravedna kazna, a drugima zaslužena obilna nagrada. Ima i bajka o Antu Đapiću. Slušam ja neki dan onu opaku krugovalnu postaju zvanu Stojedinica, kad neočekivano začujem blagi baršunasti bas-bariton magistra Ante Đapića, koji ima, pričajte vi što hoćete, sudsku potvrdu, dapače presudu, da mu je magisterij neupitan i nepatvoren, po svim poznatim pravilima hrvatske sveučilišne prakse. I kaže Antu tamo neki zlobni slušatelj da će iseliti iz Hrvatske ako on, Anto, postane vlast. A Anto, koji je već vlast, kaže da će na sljedećim izborima postati ili predsjednik Sabora ili predsjednik Vlade, a slušatelju - široko mu polje. Trebao bi Anto potražiti negdje djela onog poznatog heretika i antidramatika E. Ionesca, koji je svima očitao lekciju da se može postati i opći predsjednik. Eto, upravo to, opći predsjednik, trebao bi postati Anto Đapić. Tek tada će Hrvatska stati na svoje noge i biti konačno i zauvijek svoja na svome.


Hvala, čiča miča, gotova je priča.


Feral Tribun
---------------------------------------
http://www.infobar.ba/kategorije/BARometar/2006_04/19_01.php

petak, 08.12.2006.

Duško Gruborović, glumac i pjesnik

OSNOVNI PODACI
ime: Duško
prezime: Gruborović
spol: muško
datum rođenja: 9.V.1956. u Malom Gradcu kod Gline
datum smrti: 4.XII.2006. u Zagrebu
zanimanje: glumac
supruga: Nensi Gruborović (r.1967) logopedica u SUVAG-u
sin: Goran Gruborović (r.2001)
otac: Milan Gruborović (-+2005)

Film i TV:
"Nad lipom 35" (2006) TV Serija.... Josip Brda
Snivaj, zlato moje (2005) .... Skaric
Zlatne godine (1992) .... Agent
Prica iz Hrvatske (1991)
Djuka Begovic (1991) .... Tunja
"Ptice nebeske" (1989) (mini) TV Series
Horvatov izbor (1985) (as Dusan Gruborovic)
"Smogovci" (1982) TV Series .... Lorin otac (unknown episodes)
"Velo misto" (1981)
"Nepokoreni grad" (1981) tTV Serija
Povratak (1979)
------------------------------------------
08.12.2006 15:50


Pokopan glumac Duško Gruborović


ZAGREB - U nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja, velikog broja dramskih umjetnika te kulturnih i javnih djelatnika na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan je danas Duško Gruborović, kazališni i televizijski glumac, pjesnik, tekstopisac i dugogodišniji član ansambla Satiričkog kazališta "Kerempuh".


Ispred mrtvačnice od Gruborovića se u ime kazališta "Kerempuh" oprostio Fadil Hadžić, a nad grobom prijatelji i suradnici Antun Tudić i Enes Kišević koji su pročitali nekoliko njegovih pjesama.

Na komemorativnom skupu u "Kerempuhu" oproštajne riječi preminulom glumcu Dušku Gruboroviću uputio je ravnatelj toga kazališta Duško Ljuština, koji je podsjetio da je Gruborović cijeli glumački vijek proveo u tom kazalištu u kojemu je odigrao 40-tak uloga.

Istaknuo je kako je Gruborović, uz ostalo, stekao simpatije publike tumačeći ulogu Ive u drami Slavka Kolara "Svoga tela gospodar".

"Gruborović je bio vitez riječi, promicatelj duha, pjesnik i glumac, koji je kazališnu i književnu scenu napustio u naponu glumačke karijere", rekao je Ljuština.

U ime Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) od Duška Gruborovića oprostio se Zlatko Krilić, rekavši kako je "Duškov drugi talent bilo književno stvaralaštvo, posebice pjesništvo, za što je dobio i nagradu 'Zvonimi Golob' ".

Od preminulog kolege i prijatelja oprostili su se glumci "Kerempuha" Elizabeta Kukić i Antun Tudić.

Glumac Duško Gruborović (1956.) iznenada je preminuo u ponedjeljak, 4. prosinca, u Zagrebu, tijekom snimanja televizijske serije "Nad lipom 35".

(Hina)

----------------------------------------
Index.hrDuško Gruborović umro na snimanju showa "Nad lipom 35"
utorak, 5.12.2006 19:18


U PONEDJELJAK navečer je na snimanju glazbeno-humorističnog showa Nove TV "Nad lipom 35" umro glumac i književnik Duško Gruborović, prenosi Dnevnik.hr.

Za vrijeme snimanja Gruborović je zatražio pauzu jer mu nije bilo dobro. Nakon toga je uzeo svoje lijekove koji su mu propisani za srčane probleme i otišao prileći. Stanje mu se nije poboljšalo pa je pozvana hitna pomoć.

Pokazalo je da je riječ o infarktu, već trećem koji je pogodio Gruborovića. Hitna ga je pomoć dugo pokušavala reanimirati, ali njihovi su se napori pokazali neuspješnima. Glumac nažalost nije preživio svoj treći srčani udar.

Gruborović je rođen 9. svibnja 1956. u Malom Gradcu kod Gline. Diplomirao je 1981. na kazališnoj akademiji u Zagrebu nakon čega je postao član kazališta "Kerempuh", kojem je ostao vjeran sve do smrti. Imao je samo 50 godina.

P.V.
Foto: Dnevnik.hr
----------------------------------------
04.12.2006 23:44

TRAGEDIJA Poznati glumac noćas doživio srčani udar tijekom rada na epizodi “Nad lipom 35” Nove TV
Duško Gruborović umro pred šokiranim kolegama
Autor Renata Lacko





Upravo kad su mislili da će snimanje još jednog nastavka privesti kraju, dogodila se prava drama. U ponedjeljak predvečer na snimanju glazbeno-humorističnog showa “Nad lipom 35” na Novoj TV, od srčanog udara umro je glumac i književnik Duško Gruborović.

– Još uvijek sam u šoku – rekao je Žarko Potočnjak, koji je u tom trenutku završavao scenu s Duškom, koja je trebala trajati još desetak sekundi. Duško se okrenuo i rekao: “Molim vas, prekinimo snimanje, nije mi dobro” – rekao je Žarko. Sve ostalo događalo se filmskom brzinom. Duško je dobio lijekove koje inače uzima zbog slabog srca, i prilegao. Istodobno je ekipa s nove TV pozvala Hitnu pomoć i činilo se da će i treći infarkt Duško Gruborović preživjeti, ovaj put to, na žalost, nije bilo tako.

– Hitna je gotovo sat vremena pokušavala Duška vratiti u život – vidno potreseno prepričavao je Potočnjak. Dodao je kako se doista kao na snimanju serije dogodilo da su na kraju umjesto sretnog kraja liječnici morali konstatirati – smrt.

Iako su svi koji su sudjelovali na snimanju bili u velikom šoku, neke su se formalnosti naprosto morale odmah obaviti. Stigla je i policija, a čitavoj ekipi najmučnije bilo je kako obavijestiti Duškovu suprugu Nensi i sina.

Naravno, na mjestu tužnog događaja pojavio se i Duško Ljuština, ravnatelj Kerempuha, čiji je Duško Gruborović bio dugogodišnji član. Stigao je i Boris Geršak, došli su i drugi kolege koji su u tako kratkom vremenu čuli što se dogodilo, ali zapravo više nitko ništa nije mogao učiniti.

– Svi smo još uvijek previše potreseni da bismo uopće mogli reći kada će se snimanje showa nastaviti, a kamoli tko će i hoće li netko uopće u emisiji zamijeniti Duška Gruborovića – rekla je glasnogovornica Nove TV Dijana Tušek.

Kazalište Kerempuh također je u šoku. Još neki dan, pričaju glumci, Duško je bio na kavi i rekao da se osjeća sasvim dobro. Posljednje dvije predstave u kojima je igrao, a koje su na repertoaru toga kazališta su “Balkanski špijun” Dušana Kovačevića i “Afera” Fadila Hadžića.


----------------------------------------
Bljesak info
05.12.2006 @ 20:34:27
Duško Gruborović umro na snimanju showa

Jučer navečer, na snimanju glazbeno-humorističnog Nove TV 'Nad lipom 35' od srčanog udara iznenada je pred šokiranim kolegama umro glumac i književnik Duško Gruborović. Snimale su se neke od ...


... posljednjih scena nove epizode kad je Duško Gruborović rekao: "Molim vas, prekinimo snimanje, nije mi dobro." Uzeo je svoje lijekove za srce i prilegao. Hitna pomoć, koja je u međuvremenu stigla, gotovo je sat vremena glumca pokušavala vratiti u život.

No, sve je bilo uzalud. Treći infarkt Duško Gruborović nije preživio. Kolege i ekipa na snimanju bili su šokirani. U međuvremenu su stigli mnogi Gruborovićevi kolege i prijatelji koji su čuli što se dogodilo.

Duško Ljuština, ravnatelj Kerempuha, čiji je Gruborović bio dugogodišnji član, rekao je kako su neki dan pili kavu i kako je Duško rekao da se osjeća dobro.

Gruborović se rodio 9. svibnja 1956. u Malom Gradcu kod Gline. Na kazališnoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1981., kada je i postao glumac Kerempuha, kojem je bio vjeran sve do smrti.

(Nova TV)



----------------------------------------
Kerempuh
DUŠKO GRUBOROVIĆ

U ansamblu od 1. srpnja 1981.



Uloge u 'Kerempuhu':

1.
I. Bencsik: POSUĐENI STAN
Attila, šofer u poduzeću

2.
J. Švarčak/D. Tralić: POLITIČKO PLIVANJE


3. M. Držić/H. Hitrec: DUNDO NA MAJNI Ugo Triestino
4.
F. Hadžić: NEPRIJATELJ U TRAMVAJU
Mladić

5.
M. Kundera: ŠALA
Treći član komiteta

6.
N. V. Gogolj: KARTAŠI
Aleksej

7.
F. Hadžić: GOSPODA I DRUGOVI
Milicioner

8.
B. Nušić: SUMNJIVO LICE
Đoka

9.
R. Pavlović: ŠOVINISTIČKA FARSA
Rade, vlasnik kafane

10.
A. Goljevšček: POD KRLEŽINOM GLAVOM
Vasko Dimić

11.
S. Kolar: SVOGA TELA GOSPODAR
Iva

12.
R. Milanov: MORSKA BOLEST
Slave, omladinac

13.
D. Kovačević: RADOVAN TREĆI
Vilotić

14.
N. R. Erdman: MANDAT
Verglaš

15.
M. Grgić: SPLIT 3
Hamo

16.
B. Brecht: ZADRŽIVI USPON ARTURA UIA
Emanuele Giri

17.
M. Derenčin: LADANJSKA OPOZICIJA
Luka, mesar

18.
I. Brešan: VIĐENJE ISUSA KRISTA U KASARNI V.P. 2507
Suljo, Kefail

19.
M. Držić: DUNDO MAROJE
Vlaho

20.
B. Radaković: DOBRO DOŠLI U PLAVI PAKAO
Ante-sused

21.
A. Jarry: KRALJ UBU
Kapetan Mundir

22.
Z. Zec: DOMOLJUBI, KAK STE KAJ?
Domagoj

23.
A. Nemčić: TKO ĆE BITI GRADONAČELNIK ili KVAS BEZ KRUHA
Rado Srdenić, sudac

24.
G. Feydeau: BRAČNI PETEROKUT
Cifrić

25.
N. V. Gogolj: REVIZOR
Deržimorda, policijski nadstražar

26.
Mujičić/Senker: HIST(O/E)RIJADA
Vicenzo Carasoni – Vice Vucibatina, Crnokošuljaš batalski

27.
I. Brešan: GNJIDA
Konobar Svile


28.
D. Dukovski: BURE BARUTA
Policajac, Šofer, Đimi

29.
G. Feydeau: MAČAK U VREĆI
Fux (Landernau)

30.
Msteroff/Kander/Ebb: CABARET
Max

31.
S. Greenhorn: MIMOILAZIŠTA
Mali/Tom/Gunn/Saobraćajka

32. E. Kishon: ZEMLJA VARALICA Ministar
33.
D. Kovačević: BALKANSKI ŠPIJUN
Žak Horvatić, njihov podstanar

34. N. Mitrović: KAD SE MI MRTVI POKOLJEMO Brko, Mićo, Četnik

35. F. Hadžić: AFERA Andrija Bukvić, poslovni čovjek

----------------------------------------------------
slike :
Gruborović se rodio 9. svibnja 1956. u Malom Gradcu kod Gline. Na kazališnoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1981., kada je i postao glumac Kerempuha, kojem je bio vjeran sve do smrti. U Kerempuhu je glumio u čak 35 predstava. Publika će ga pamtiti po ulogama u “Gnjidi”, “Gospodi i drugovima”, “Sumnjivom licu”, “Šovinističkoj farsi”, “Svoga tela gospodaru”... Napisao je dvjestotinjak pjesama, a za njih je primio desetak nagrada. Nagradu “Zvonimir Golob” dobio je ove godine za najljepšu neobjavljenu pjesmu, “Jedino još ovdje”.
Suze Dujmića i Mikulića
Kao tekstopisac najviše je surađivao s Rajkom Dujmićem, a Ivanu Mikuliću tekst je napisao za Eurovizijsku pjesmu “Daješ mi krila”. – Ne mogu vjerovati! Često smo se sretali prijateljski i poslovno – u suzama je ispričao Rajko Dujmić. Gruborović je radio tekstove za prvi album “Nizvodno od raja”, kad se Dujmić oprostio s Novim fosilima. Mikuliću smo mi donijeli loše vijesti. Nije mogao vjerovati da je čovjek s kojim je imao vrlo uspješu suradnju prije nekoliko sati umro.

Gruborović se rodio 9. svibnja 1956. u Malom Gradcu kod Gline. Na kazališnoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1981., kada je i postao glumac Kerempuha, kojem je bio vjeran sve do smrti. U Kerempuhu je glumio u čak 35 predstava. Publika će ga pamtiti po ulogama u “Gnjidi”, “Gospodi i drugovima”, “Sumnjivom licu”, “Šovinističkoj farsi”, “Svoga tela gospodaru”... Napisao je dvjestotinjak pjesama, a za njih je primio desetak nagrada. Nagradu “Zvonimir Golob” dobio je ove godine za najljepšu neobjavljenu pjesmu, “Jedino još ovdje”.





---------------------------------------------
Gloria
DUŠKO GRUBOROVIĆ

Veliko srce je stalo

'Stara, gotov sam', bile su posljednje riječi zagrebačkog glumca, upućene vizažistici na snimanju showa Nad lipom 35, na kojem ga je zadesio treći i kobni infarkt



Napisala Tanja Vučičević
Snimci: Boris Štajduhar i Glorijina arhiva

S Duškom je otišlo pola mojeg života i pola moje duše. Našem sinu Goranu rekla sam te večeri da je tata otišao na nebo i da putuje dragom Bogu u naručje. Gledat će nas s neba i čuvati nas. Ne mogu naći prave riječi, jednostavno nisam u stanju pričati, u šoku sam - rekla je Nensi Gruborović (39), supruga zagrebačkog glumca Duška Gruborovića, koji je u ponedjeljak predvečer, na snimanju showa Nad lipom 35, preminuo nakon snažnog srčanog udara. Pozlilo mu je dok je snimao posljednju scenu predviđenu za taj dan, a čak dvije ekipe Hitne pomoći koje su smjesta stigle u studio u Brodarskom institutu, gdje se snima show, nisu ga uspjele spasiti. Srce omiljenog glumca, kojeg ćemo pamtiti kao glazbenog menadžera Josipa Brdu iz showa Nad Lipom 35, po brojnim ulogama na sceni matičnog kazališta "Karempuh", te kao autora uglazbljenih stihova koje su pjevali Kićo Slabinac, Ćiro Gašparac, Jasna Zlokić i Ivan Mikulić, nije izdržalo treći infarkt.

Promjena životnih navika

Duško Gruborović, rođen prije 50 godina u mjestu Mali Gradac pokraj Gline, potkraj siječnja ove godine preživio je dva srčana udara. Prvi je, priznao je svojedobno, "prehodao" jedva ga i osjetivši. Drugi srčani udar "srušio" ga je tijekom predstave na sceni matičnog kazališta pa je to kasnije sebi objasnio kao "poruku s neba" na koju se ne smije oglušiti. I zato je, nakon dvomjesečnog liječenja, u rano proljeće drastično promijenio životne navike. Odrekao se cigareta, kaloričnih i začinjenih jela i trudio se živjeti zdravo. U svemu ga je podržavala njegova supruga, logopedica u SUVAG-u, s kojom ima 5-godišnjeg sina Gorana.
I ne samo u tome. Bila je njegov najbolji prijatelj i uzdanica, i pružila mu utjehu kad mu je prije godinu i pol preminuo otac Milan. I on je podlegao srčanom udaru.
Kolege Duška Gruborovića koji su bili s njim na snimanju, još su u šoku. U posljednjoj sceni, uz Duška su glumili Žarko Potočnjak, Branimir Vidić-Flika, Jadranka Matković te zadarski pjevač Mladen Grdović, gost te epizode.
- Duško Gruborović trebao mi je diskretno dati znak kad je na meni red, da kažem svoj dio teksta. Zafrkavali smo se ponavljajući scenu, no u jednom trenutku Duško se digao i nestao. Pomislio sam da se maknuo u stranu jer grca od smijeha, a onda su mi rekli da mu nije dobro, da će se malo odmoriti, pa ćemo nastaviti snimati. Otišao je u garderobu, popio lijek za srce, a mi smo nastavili raditi na sceni. Znali smo da pokraj njega bdije vizažistica Edita Prodan, i ne pomišljajući da bi njegova trenutna tjelesna slabost mogla biti kobna - govori Mladen Grdović.

Oproštaj u 'Kerempuhu'

Prekinuli su ih pozivi upomoć Edite Prodan. Ona je u međuvremenu pomogla Dušku da iz glumačke garderobe dođe do kauča na drugom kraju studija, na koji je legao da se malo odmori. Isprva mu je, zbog lijeka koji je uzeo, bilo dobro. A potom je zabrinutu vizažisticu čvrsto stisnuo za ruku. I prošaptao: "Stara, ja sam gotov". Ona je, užasnuta, počela pozivati pomoć. Oko glumca koji je tada već bio u nesvijesti, učas se okupila kompletna ekipa. Prvi se snašao Mladen Grdović, koji je Duška pokušao reanimirati umjetnim disanjem. Direktor fotografije serijala, Enes Midžić, za to je vrijeme masirao glumčevo posustalo srce... Priskočili su rekviziteri, glumci Žarko Potočnjak i Branimir Vidić-Flika, snimatelji... Nakon deset minuta stigla je prva ekipa Hitne pomoći. Ustvrdivši da je riječ o srčanom udaru, liječnički tim krenuo je s oživljavanjem, no nakon dva sata EKG uređaj pokazao je ravnu liniju. Pomoći više nije bilo, omiljeni glumac otišao je u samo njemu znani svijet. Njegov prijatelj i imenjak Duško Ljuština, pročelnik Gradskog ureda za kulturu, smjesta je dojurio u Brodarski institut čim su mu javili što se dogodilo. Sve što je tada mogao učiniti bilo je da obavijesti glumčevu suprugu Nensi.
Na posljednjem ispraćaju Duška Gruborovića u petak, u 13,20 sati na groblju Mirogoj, okupit će se svi koji su ga voljeli. Njegovi kolege oprostit će se isti dan na komemoraciji u kazalištu "Kerempuh" u 11 sati. Mnogima će nedostajati ta krupna dobričina koju je krasila rijetka vrlina - imao je srce kojim bi, da je mogao, zagrlio cijeli svijet. I baš je to veliko srce na kraju pokleknulo.


revised.10.XII.2006.

četvrtak, 07.12.2006.

Šimun Jagarinac, glumac i kaskader

OSNOVNI PODACI
ime: Šimun
prezime: Jagarinac
spol: muško
datum rođenja: ?? nepoznato
zanimanje: glumac
Film i TV:
Nebo sateliti (2001) (kaskader)
Crvena prasina (1999) (kaskader)
Vukovar se vraca kuci (1994)
Djavolji raj (1989) (kaskader)
A Time of Destiny (1988) (kaskader)
Horvatov izbor (1985)
High Road to China (1983) .... Khan's Nephew
Povratak (1979)
Covjek koga treba ubiti (1979)
Bitka na Neretvi (1969) (uncredited) .... Partisan on bridge
Winnetou und Shatterhand im Tal der Toten (1968) .... Weiße Feder [White Feather]
"Odissea, L'" (1968) (mini) TV Series
Winnetou und sein Freund Old Firehand (1966) .... Desperado
Winnetou und das Halbblut Apanatschi (1966) .... Blacky
Old Surehand (1965) .... Tou-Wan
Winnetou - 3. Teil (1965) (uncredited) .... Roter Pfeil
Ölprinz, Der (1965) (uncredited) .... Mokaschi's son
Unter Geiern (1964) .... Schoschone
Winnetou - 2. Teil (1964) (uncredited) .... Ponca
Winnetou - 1. Teil (1963) .... Apache
Schatz im Silbersee, Der (1962) (uncredited) .... Chief Osagen

utorak, 05.12.2006.

Tarik Filipović, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Tarik
prezime: Filipović
spol: muško
datum rođenja: 11.III.1972 u Zenici
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb
otac: Omer Filipović
mama: Seka Filipović
sestra: Emina Filipović (r.1969)
djevojka: Emina Pršić OTV voditeljica
djevojka: Morana Stinčić
djevojka:Iris Androšević manekenka
U asamblu KEREMPUH-a od 1.XII.1996

Film i TV:
"Bitange i princeze" (2005-2006) TV Serija.... Teodor Friscic - Teo
"Luda kuca" (2005) TV Serija
Dobro ustimani mrtvaci (2005) .... Mario
Go West (2005) .... Milan
Dva igraca s klupe (2005) .... Antisa
"Duga mracna noc" (2005) TV Series .... Joka
"Nasa mala klinika" .... Harald Schmidt (1 episode, 2004)
Duga mracna noc (2004) .... Joka
Leti leti (2004) (TV)
Svjedoci (2003) .... Javni tuzitelj
24 sata (2002)
"Tko zeli biti milijunas?" (2002) TV Series .... Host (unknown episodes)
Behind Enemy Lines (2001) .... Serb Soldier
Polagana predaja (2001)
"Nasi i vasi" (2000) TV Series
Agonija (1998) .... Inspektor
Cudnovate zgode segrta Hlapica (1997) .... glas Amadeus-a
"Smogovci" (1982-1996) TV Serija .... četnik Spasoje
Isprani (1995)
Cijena zivota (1994)
Okus limuna (1993)

Unofficial Tarik

nedjelja, 03.12.2006.

Nenad Cvetko, glumac

OSNOVNI PODACI
ime: Nenad
prezime: Cvetko
spol: muško
datum rođenja: 27.XII.1969. u Zürichu
zanimanje: glumac
trenutno prebivalište: Zagreb

Fim i TV:
"Zabranjena ljubav" (2006) TV Serija.... Conan
Pusca Bistra (2005) .... Papinjo zdero
Slučajna suputnica (2004)
"Zlatni vrc" (2004) TV Series .... Placko
Infekcija (2003)
Kraljica noći (2001) .... Zlatko
"Nasi i vasi" (2000) TV Series
Srce nije u modi (2000) .... Agent #1
Je li jasno prijatelju? (2000) .... Decko
Pont Neuf (1997) .... Piano Player
Memento (1996) .... Soldier
Sedma kronika (1996) .... Water Carrier
Mrtva tocka (1995) (TV)
Vidimo se (1995) (TV) .... Andre
“Mlakarova ljubav” (1993) TV Serija
Jaguar (1992) (V)
Ljeto za sjećanje (1990)

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv