Površnost.
Kroz život prođe puno poznanika. Samo pravi prijatelji ostanu, čak i kad je najteže.
Jer, svi bi "kruha i igara" ili da možda kažeš - "ića i pića"....
Kad je dobro, tu su. Kad ide nagore, nema ih. Nisu s tobom. Ne miješaju se u to.
E, prijatelji su u manjini. Tko fućka brojeve.... Tu su kad treba podrška. Ne ismijavaju nego ti olakšavaju. Ne slušaju tuđe priče, koje tko zna da li su uopće točne. Briga ih za dojam.
Osjećaju. S tobom i za tebe.
(post bez slike, a ne treba ni puno riječi....).
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost