*Pozitivka
nedjelja, 26.05.2024.
Život
(Pixnio)
Kad pogledaš unatrag, vidiš neke gluposti, krive odluke... Vrijeme stisne, reagiraš emocijom.
Lako je reći - pao si, digni se. Što je s onima koji rade testove da padneš? Trebaš se dokazivati... njima, sebi, drugima?
Uza sve dobronamjerne savjete "budi svoj", kako da uređuješ život... Uvijek neki dvostruki kriteriji.
Ako živiš svoj život, živiš po svom. Ako padneš, ustaneš sam. Ne trebaju ti drugi.
Život je ipak prekratak da.... (ma, dovršite sami)....
subota, 04.05.2024.
Zaboraviti....
Možeš zaboraviti stvari ili osobe, ali ne možeš zaboraviti osjećaj koji si pritom imao...
Reče netko.... - "nitko ne voli tužne ljude".
E, onda ispada da moraš imati namontiran osmijeh, praviti se da si savršeno sretan, biti po svim standardima, nešto govoriti, a da to ne misliš, šutjeti kad ne misliš da treba šutjeti, osluškivati druge koji zanovjetaju jer im se nešto ne sviđa kod tebe, a pritom ih ne ugrožavaš, ići tamo negdje gdje ti nije baš ugodno.... itd. itd.
Pa si tužan jer nemaš pravo biti tužan. Pa si u grču.... Jer nemaš pravo i ti biti sretan.
Da sad ne ostane na tuzi i čemeru, da uzgred spomenem i pozitivnu gestu od neki dan jer se netko potrudio olakšati ti i pritom spasio cijelu stvar. Nije čak ni važno što i kako koliko sam osjećaj. Na takve stvari baš ne možeš biti ravnodušan. Rekli bi neki "to tako treba biti", ali nije uobičajno i vidljivo baš stalno....
Pa si mislim, da se ljudi manje trude pokazivati sebe i brineći se o svom dojmu u društvu omalovažavajući drugačije od sebe, a više o tim nekim gestama i sitnicama koje mijenjaju na bolje toga nekoga, manje bi bilo hejtanja, lažnih osmijeha i negative za koju se lako podvlači da je pozitiva. Malo kao dosadnjikavo, ali naravno da ima i dosadnijih stvari od držanja koraka sa svim raznoraznim nepisanim pravilima koje sam čovjek može ikad (o)smisliti....
Duran Duran - Ordinary world (live)
(danas nema slike, samo tona od nekih koji uskoro dolaze... tužno, ali sve ima svoje razloge.... zapravo, dobro se poklapa u post...)
Opis bloga
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost