*Pozitivka

utorak, 09.04.2024.

Stop

1000006197
(Canva)

Inače se suzdržavam od komentiranja aktualnih tema... Koga zavaravamo, aktualno je svaki dan. Maltretiranje...

Gledajući sve ove rasprave i komentare, zapitaš se u kakvom društvu živiš.

Ima li ikakve veze jel itko desničar ili ljevičar, muškarac ili žena, gay ili hetero, vjernik ili nevjernik.... događa se svuda i svakog trena.

Žrtve su uvijek krive. Jer su bile drugačije, nisu ispunile zahtjeve tih "razmaženih" kojima uvijek sve mora biti po njihovom, napravile su neki krivi korak...

Zašto se šutilo? Kad vidiš u kakvom društvu živimo, ništa čudno. Ako se pobuniš, slabić si i osjetljiv. Koga zanima. Toksična pozitivnost. Ako šutiš, znači da si sudionik i odobravaš. Društvo kakvo jest, nerijetko povodljivo, gleda i proučava. Nitko ne čuje.

Moć, status, godine, spol, "ispravnost"....

A posljedice nemaju cijenu. Apsolutno nikakvu.

Kad se nešto dogodi, priča se nadugo i naširoko po nekoliko dana. Pa se prestane i zaboravi.

Dok ne bude kasno....

09.04.2024. u 16:01 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost