(Pixnio)
"Neka sila akcije vuče istu silu reakcije", reče netko...
Kome drago, kome nije.
Poznato je da se iskrenost ne isplati. Možda u onom dijelu kad vučeš da je tvoja istina jedna i jedina. Zapravo, nekako mi se sve više čini da obično nastradaju oni koji ništa specijalno ne naprave niti ne kažu, a oni drugi se lako izvuku. Snalažljivost, rekli bi neki, ali eto, valjda će i "normalnost" postati nenormalna.
Da li je loše odbaciti one u čijem se društvu ne osjećaš ugodno, a zadržati one koji ti daju određenu slobodu?
Uvijek su reakcije krive.... Nije li ipak bitna namjera?
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost