*Pozitivka

subota, 23.12.2023.

Čestitka

2023-04-06-08-57-12-960x1440
(Pixnio)

Pošto će mi ovo biti zadnji post u ovoj godini na izmaku...

Onima koji slave želim sretan i blagoslovljen Božić. Svima neka provedu ugodne trenutke u krugu svojih najmilijih.

Također, želim vam sretnu, uspješnu i zdravu novu nadolazeću godinu. Da ostvarite ono što si sami poželite. Da vam svakako, u svakom pogledu bude bolja nego ova.

Čitamo se nakon Nove godine.

23.12.2023. u 15:33 • 20 KomentaraPrint#

utorak, 19.12.2023.

Nebo

20231108-061201

Samo je nebo granica ako se srcem živi.

Imati je ništa naspram (do)živjeti.

19.12.2023. u 18:14 • 17 KomentaraPrint#

subota, 16.12.2023.

Hejtanje

Podržavam našeg kolegu kada kaže da će objavljivati samo pozitivne vijesti.

Zašto?

Otvoriš portale, pročitaš neku vijest, komentari ispod za ništa.

Odeš van među ljude, maliciozni tračevi i komentari o nekome.

Na nekim blogovima sad već dobro znana isfrusriranost tuđim "stavovima".

Ili neko ruganje ili ismijavanje totalno beznačajnih sitnica.

Oni koji valjda nisu zadovoljni svojim životom pa rovare po tuđem. Oni koji pljuju, a kad treba mijenjati "joj, nemam vremena", "žurim" i slični fazoni.

Možeš biti full zadovoljan svojim životom, neki će izmisliti sitnicu da tvoj prikažu ogavnim ili te naprave manje vrijednim pred drugima.

Mete su naravno oni koji se ne poznaju. I oni koji nisu ništa specijalno rekli niti napravili. O njima je "najpametnije". Najgluplje je što je hejtanje postalo važno za podizanje ugleda.

Ne, u životu nije ništa bajno i sjajno da bi stalno pričali
o tome da je sve super i krasno, niti su ljudi savršena bića, ali kako se ljudi ne iscrpe tom količinom energije, a kad iscpe druge... to vide jer se mičeš od njih?

I još se bune jer si se pobunio.

Ne znam... kako vam zvuči hejtanje hejtanja?

16.12.2023. u 16:33 • 24 KomentaraPrint#

utorak, 12.12.2023.

Rekapitulacija

PIXNIO-2811950-5928x3952
Pixnio

Još malo i ova godina će biti stara. Radimo raznorazne obračune, rekapitulacije.

Što reći o ovoj godini?

Ukratko - odbcivanje nekih starih navika, započinjanje novih avantura. Da li je bilo ugodno? Na trenutke nije. Nije lako odbacivati neke stvari koje su postale navika, nešto naučeno. "Spaljivanje mostova". Nekad postane nužnost.

Da li se moramo sa svima slagati, družiti? Ne moramo.
Da li moramo raditi ono što nam se ne sviđa? Ne moramo. Ugađati drugima da bi se svidjeli tim nekim drugima, a sebi se gadili? Ma ne....

U životu ne treba ništa planirati, ima nešto u toj dobroj staroj improvizaciji. Ni ne slutiš koliko ti može donijeti dobrih stvari. Ili čak osoba.

Začudiš se. A blokira te cijelo vrijeme ono nesvjesno.

Dobro, ajde... neka se nastavi razvijati prema naprijed ono pozitivno. Ono negativno što dalje od mene. Neću se buniti. Sreća je ionako u malim stvarima.

12.12.2023. u 12:37 • 20 KomentaraPrint#

subota, 02.12.2023.

Šta će selo reći?

Gledam jučer priču o Miss Nepala koja se gle čuda, pojavila u neproporcionalnom izdanju. Drugim riječima, imala je puno više kilograma za takvu vrstu natjecanja. Komenari na portalu ispod članka od - "hrabro" do "debela krava". Naravno da nije pobijedila (cinizam), ali je izašla kao moralna pobjednica.

Kako je i sama priznala, u nekim trenucima se teško nosila sa komentarima. Kako i neće, kad ljudi zapravo znaju biti jako zlobni. Kritike drugih najčešće idu u smjeru da te promijene da bi njima bio prihvatljiv. Naslušaš se puno dušebržničkih savjeta o tome kako se ponašati, kakav moraš biti, kako se osjećati... Što ako ti se baš živi drugačije i pri tome si sretan? Jadna ti majka. Jedino što ti znaju reći "pogledaj što drugi govore o tebi".

Da, to je najbitnije.

Posebno, ako se poželiš maknuti od "otrovnih" ljudi. Kome se da slušati priče "savršenih" o "nesavršenima"? Trebati ili pružati podršku znak je slabosti.

Ljudi bolje pričaju o nepoznatima. Prošire priču poznatima o nepoznatima i tako dalje. Stvori se jedna "istina" kad puno ljudi ipak o tome priča. Više vole propitkivati životne izbore drugih nego sebe.

Neki su osjetljivi, neki samo govore istinu...

Istina, istina, istina... Koliko to neki naglašavaju da je to nečuveno. Svi kao fol vole čuti/govoriti istinu. No, da li je znaju prihvaćati?

Dovoljno je pogledati kad netko iskoči onako sasvim slučajno i spontano iz kalupa sterotipa, predrasuda i univerzalnih istina.

Hrabrost dobije jednu sasvim drugu dimenziju.

02.12.2023. u 14:33 • 25 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost