*Pozitivka

subota, 25.11.2023.

Varaždin u par slika

20231125-071044 20231125-073455 20231125-082722 20231125-082104 20231125-074227 20231125-091118 20231125-092057 20231125-093307 20231125-100103 20231125-102549 20231125-100840 20231125-103850 20231125-104354 20231125-121122 20231125-121853

Mislila sam postaviti neko objašnjenje za svaku sliku, ali nakon uploada, još je i dobro ispalo.

Kad spojiš ugodno s korisnim, dobiješ mini izlet u barokni grad na sjeveru Lijepe naše - Varaždin. Nekoć glavni grad do razornog potresa 1776. s možda najstarijom Gradskom vijećnicom iz 1523. godine. Iliti kako ga šarmerski zovu "Mali Beć". Zaista izgleda svjetski i ima što za ponuditi (barem kad dođeš onako usputno). To je jedan od onih 3 grada za što je Meštrović dao izraditi skulpturu Grgura Ninskog uz Split i Nin.

Dočekala nas je magla, gdjekad i susnježica, vrlo brzo se nasreću, razvedrilo. Prepoznajete najpoznatiju znamenitost, Stari grad, koji se naveliko uređuje. Zgrade poput pošte, FINE i policije i ne moraju biti neinteresantne, Varaždinci su ih posebno uredili. Naveliko se priprema sve za Advent, ukrasi su tu, a i još malo će dan Grada za sv. Nikolu....

Fotke su moje, a slike govore tisuću riječi, baš kao i naše zagonetno pitanje....

25.11.2023. u 17:03 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.

Staza kojom nisam pošao

Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.

Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.

Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.

Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.

Robert Frost